Tisuće, ako ne i milijuni fanova dali bi štošta da su Kim Gordon, Thurston Moore, Lee Ranaldo i ekipa ponovno na okupu kako bi se rejting noise-rocka podigao iz skromnih underground pozicija u koje je zapao upravo njihovim razlazom 2012., odnosno bračnim razvodom prvih dvoje. Oni su kao bend od 80-ih do te nesretne druge godine druge decenije 21. stoljeća držali ubjedljivi no.1 žanra koji nije davao mnogo mogućnosti za komercijalni uspjeh, ali oni su ga kroz karijeru itekako imali. Nakon razlaza svi su otišli kojekuda, Thurston je čak bio i u black metal bendu Twilight (odličan album "III: Beneath Trident's Tomb" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=18877), Lee je napravio sijaset solo albuma i kolaboracija, mnogo su eksperimentirali, te su se okrenuli praktički karijerama od čiste ništice samo s preporukama bivšeg slavnog benda, a zanimljivo jest da i nakon 10 godina njihov stari website još uvijek egzistira što je moguća nada za taj ponovni reunion. Odmah slijedi i odgovor - ne, nažalost nisu se okupili, a ovaj album je samo kolekcija 5 njihovih (polu)instrumentalnih snimaka nastalih u periodu 2000-2010 snimljenih u trenucima predaha da im posluže kao skice. Istina, dvije pjesme su i objavljene u sasvim drugačijim verzijama - "In & out", te "Out & in", a ovdje su predočene kroz nezaobilazni utjecaj njemačkih Neu! U prvoj ambijentalnoj chill-out varijanti na lagani topot bas pedale i fuzz činela Steve Shelleya razvija se semantički dream-pop vokal Kim improvizirajući lagodnost užitka u nonšalantnom seksu popraćenog psihodeličnim gitarskim staccatima, a u drugom, 12 minuta dugačkom priča ide iz legata u sjetni i potišteni post/indie-rock kakvog nisu htjeli svirati, ali su se u tim pauzama okušavali u njemu gurajući Leejeve dosjetke sa slide disonantama i neurotičnim noise trzavicama eksplodirajući orgazmički u četvrtoj minuti kada sve odlazi u fade-out. Naravno, pjesma tek počinje dugotrajnom disonantom revitalizirajući uvodni dio u žešćem formatu skladne de-kompozicije koja se baš poput krautrockera razvlači u urnebesnu seansu. Neupućeni bi rekli 'sviraj što ti padne na pamet', jest tako su i Sonic Youth radili s improvizacijama, a bome ovdje se čuje i Hendrixov svemirski štimung, te valja dodati i onaj zaboravljeni La Düsseldorf futuristički pop ekscentrizam s prva tri i jedina albuma objavljena od 1975. do 1981.



Uvodna "Basement contender" skupa s "Machine" snimljene su na probi u Northamptonu za vrijeme rada na albumu "The Eternal" (2009) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=6600 kada su izašli iz obligacije avangardnog teritorija u komunikativan siže postmodernističkog kontinuiteta. Prva je gotovo ambijentalni staccato, dakako bezopasan i prepoznatljiv, a druga je isprobavanje za neki mogući hit nabijen melodičnim riffovima mada su tada bili daleko od one energične sarže "100%" i "Dirty boots". To je ujedno i najkraća stvar (3 i pol minute), a da je bilo želje, nabacili bi i tekst. "Social static" od skoro 12 minuta je njihova klasična de-kompozicijska eksperimentalka u kojoj se nezna kako će se odvijati tijek radnje, a iskreno govoreći, takve su im redovito bile najoriginalnije mada ne svima i najprihvatljivije. Ovdje je napravljena tipična SY buka, košmar, nered, kaos, kakofonija i abrazivnost koja ne prestaje, elem sva ona sloboda koju su si dopuštali i u kojoj su uživali napadajući ne samo vlastite uši nego i nervne stanice ne mareći nimalo za auditorij koji će to jednog dana slušati jer tako to rade majstori i umjetnici. Treba imati na umu da je kompozicija rađena baš u kriznim godinama pada svjetske burze koja je najavila opći klimaks kompletnog standarda, te da se zadnjih nekoliko minuta odvija gotovo po liniji nekih vještih i dovitljivih noise autora što su žanr koristili u višesmjernim relacijama, bile one static ili dinamic harsh. Prvi mi na pamet padaju japanski Merzbow, srpski Dichotomy Engine i opuzenski Kanal B, a dakako, ima ih jako mnogo u oblasti industrial i uglavnom electro noise scene.



Premda se ovdje radi samo o skicama i nezavršenim pjesmama, Sonic Youth i s polovičnom kreativnom snagom, teško je reći otpadaka, imaju petlje smandrljati čitav ucviljeni alternativni i indie/post-rock i to praktički bez ijednog konzekventnog stiha i formiranog refrena. Muzika je ovdje najbitnija, a i sami nazivi kompozicija dovoljno govore da su i u trenucima slobodnog jamminga bili itekako koncentrirani što rade. A da su uz ovih 45 minuta nabacili i neka pjevanja, barem na "Machine", hit bi bio moguć.

Naslovi: 1.Basement contender, 2.In & out, 3.Machine, 4.Social static, 5.Out & in

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/03/2022