Novo soundtrack ostvarenje Sonic Youth je namjenska glazba za istoimeni film "Simon Werner a Disparu" (na engleski prevedeno "Lights Out") francuskog režisera Fabrice Goberta. Ovo im nije prvo pojavljivanje na filmu gdje potpisuju autorsku glazbu; prije toga imali su desetak aranžmana u različitim filmovima gdje je uvrštena mahom po jedna kompozicija, primjerice "I love you Mary Jane" u duetu sa Cypress Hill za "Judgement Night" (1993), no cjelovit glazbeni rad potpisali su za filmove "Made In USA" (1995), "Things Behind The Sun" (2001) i "Demonlover" (2002).

Sam album prvotno je koncem siječnja 2011. objavljen kao digitalno download izdanje za Midheaven.com, a cd i vinilni LP nešto kasnije za njihovu privatnu etiketu Sonic Youth Records koju su pokrenuli 1997. da im služi za raritetnija ostvarenja koja uglavnom nisu potpisana engleskim jezikom. Tako u toj kolekciji, što je malo poznato, imaju već devet albuma među kojima je i onaj avangardni "Goodbye 20th Century" (1999), a neki od njih su na francuskom ("Anagrama", 1997, "J'Accuse Ted Hughes", 2008, "Andre Sider Af Sonic Youth", 2008), nizozemskom ("Slaapkamers Met Slagroom", 1997), esperantu ("Invito Al Cielo", 1998), japanskom (SYR5, kolaboracija Kim Gordon sa Ikue Mori i DJ Olive, 2000) ili na litavskom ("Koncertas Stan Brakhage", 2005).

Što se ovog albuma tiče, on je potpuno instrumentalan i nije striktno namjenjen da prati zbivanja na filmu. Od 13 instrumentalnih brojeva uzimane su samo poneke sekvence za odgovarajuće filmske kadrove, dok je ostatak materijala napravljen mimo filmskog protokola što omogućuje neopterećeno slušanje bez razbijanja glave ukoliko niste film još uspjeli pogledati (premjerno je izveden u Cannesu na filmskom festivalu u proljeće 2010). Malo zbrke je nastalo samom translatacijom naslova koji u originalu na francuskom glasi "Simon Werner je nestao", a na engleski je preveden kao "Lights Out". Radnja filma smještena je 1992. u nekom malom francuskom gradiću gdje tinejdžeri tokom jednog ludog tuluma u obližnoj šumi pronalaze naizgled beživotno tijelo. Dva tjedna ranije, Simon Werner, učenik srednje škole se nije pojavio na nastavi. U učionici su pronađeni tragovi krvi i svatko od njegovih razrednih kolega sastavlja svoje viđenje u obliku otmice, ubojstva, bijega od kuće, samoubojstva... Nekoliko dana kasnije nestaje još jedna učenica iz istog razreda. Ona nema nikakve zajedničke veze sa Simonom, a niti nema iole sumnjivu prošlost. Dramatizacija se nastavlja kada sljedećeg dana nestaje i treći učenik iz istog razreda... Ovakav scenario je dušu dao za Sonic Youth što je primjetio režiser, te su njujorški majstori i ovog puta pribjegli u suradnju sa Jim O'Rourkom koji im je pomogao oko aranžmana i sklapanja koherentne zvučne slike za izabrane filmske kadrove. No, izuzme li se nekih efektivnih 20-tak minuta izrezanih za potrebe filma, Sonic Youth su napravili sjajan raskorak između mainstreama i avangarde. Gitare, distorzije i pojačala pričaju svoje teme u kojima nema previše dijaloga sa filmskom fabulom. Ono što govori ovih 13 komada je priča koja se može činiti različitom za svakog slušatelja ponaosob. Zvukovi i melodije se grade bez ikakvih barikada, te sve teče slobodno i lako bez prevelikih izleta u eksperimente i de-kompozicijske strukture izuzev uvodne "Theme de Jérémie" koja je ionako skladana u svojevrsnom ambijentalnom stilu. Neke pjesme odmah kreću sa melodijama i ritmovima, te funkcioniraju otprilike na sličnoj bazi poput posljednjeg studijskog albuma "The Eternal", a potom se razgrađivaju u filmske fragmente ("Alice et Simon", "Chez Yves (Alice et Clara)", "Dans les bois/M. Rabier"), a neke su klasične SY laganice koje su se bez ikakvih problema mogle pronaći kao atmosferični intervali između žestokih kompozicija na ranijim albumima ("Escapades", "La Cabane au Zodiac", "Au Café"). Izuzetnije teme su "Les Anges au piano" i "Jean-Baptiste a la fenetre" u kojima prevladava osjećaj ambijentalne ljepote u sukobu sa predrasudama i paklenim asocijacijama koje je darkerski fino uobličio O'Rourke svojim piano dionicama. Jedina standardna Sonic Youth kompozicija je završna "Theme d'Alice" koja traje punih 13 minuta i ima sva njihova tradicionalna obilježja od melodije, minimalističke razgradnje, gitarističkih međuigri sa puno jamminga, sve do de-kompozicijskog raspadanja i finiširanja u skladnom harmonijskom fade-outu.

Iznenađenje albuma je tim veće što bend ovdje vrlo malo koristi svoju specifičnu gitarsku noise tehniku, te što je veliki dio okrenut ka ambijentalnim prostorima, posebice u zastrašujućoj "Theme de Laetitia" sa piskavim šumovima i disonantnim tremolima. No, i bez spoznaje da se radi o glazbi za film, ovaj rad je bez ikakve sumnje iskonsko art-rock djelo u svim pogledima.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/02/2011