Nakon raspada Sonic Youth 2012. koji je potaknut razvodom Thurston Moorea i Kim Gordon, Moore se osim solo karijeri posvetio radu s Chelsea Light Moving i ovoj kalifornijskoj supergrupi koju na ovome albumu čine Wrest Jef Whitehead iz Leviathan i Lurker Of Chalice (bubnjevi, gitara, bas, synth), Imperial Neill Jameson iz Krieg i N.I.L. (vokal, bas), Sanford Parker iz Minsk, Nachtmystium i Buried At Sea (gitara, synth, produkcija), te Stavros Giannopolous iz The Atlas Moth (gitara). Sam bend je osnovan 2005. u posve drugačijoj formaciji od koje je samo izvornim članom ostao pjevač Imperial. Ranije, tu su između ostalih bili Malefic Scott Conner (Xasthur), Blake Judd (Nachtmystium) i Aaron Turner (Isis, Lotus, Old Man Gloom), a prvi pjevač je bio Hildolf Tim Lehi (Draguar).

Svaka od ova tri albuma su rađena s drugačijim postavama: Blake Judd je bio na prethodnom "Monument To Time End" (2010) i kad sam se već poveselio da će mu kompanjon biti Moore, Blake je izašao iz benda upravo mu prepuštajući poziciju kako bi se mogao posvetiti svojem sastavu, inače jednom od najoriginalnijih i najinovantnijih black bendova današnjice. Što se ovdje dobilo?



Prije svega potpuno drugačiji zvuk i stil. Black metal jeste, ali Moore je unio velike količine svojeg prepoznatljivog noisea koji se odmah ukapira na početku otvarajuće skladbe "Lungs". Svi ćemo se odmah sjetiti njegovih Sonic Youth i pjesama poput "100%", "Drunken butterfly", "Hot wire my heart", "Stereo sanctity", "Dirty boots"... 'Pili' izuzetno maštovito i u svakoj od ovih 6 pjesama je ubjedljivo najprepoznatljiviji i najuočljiviji faktor bilo da se radi o atmosferičnoj laganici "Oh wretched son" (skoro 9 minuta) koju je naglasio staccatima ili se u istoj prepustio tutnjavama i blastbeatovima pojačavajući ih drajverskim psycho-noiseom, bilo da je riječ o njegovim uobičajenim eksperimentalijama u uvodniku opako mračne i trome minimalističko-disonantne "Swarming funereal mass" (7 i pol minuta) koja po performansima odgovara doom stilu ili gotovo eksperimentalnoj "Seek no shelter fevered ones" u tromijem, umjerenom tempu s mnogo breakova i vrlo čudnih ritmova Jef Whiteheada koji nakon četvrte minute odšetaju u kombinaciju hardcorea i deatha. Ustvari klasičnog blacka. Ruži ga Moore ajnc-a u svakoj pjesmi i tako ga je lako skontati jer posve odudara od ostatka ekipe, mada se mora priznati da ovdje nema ama baš niti jedne slabe karike.

Aranžmani im dosežu i kompleksnije formate (osobito dvije zadnje "A flood of eyes" i "Below lights"), šetaju iz laganih tempova u ultrabrze i opake ritmikalije, ne zaobilaze niti umjerene faze, spuštanja i dizanja dinamike, paze na adekvatne omjere i redovito kroz ovih 40-tak minuta fazioniraju punoćom sklada iskonskog blacka nerijetko prepletenog industrial ritmovima kao da Jef nabija po nekim kantama i materijama pokupljenih s otpada. Eksperimentiraju i traže, stalno se mijenjaju i globalno ne posustaju mada se na njihove albume treba čekati predugo. Vokal Imperiala je klasičan vrištajući black, ali to ustvari pravog poklonika ovog žanra nikad ne smeta. To tako treba biti.

Sveskupa, odlično. Pravo remek-djelo.

Naslovi: 1.Lungs, 2.Oh wretched son, 3.Swarming funereal mass, 4.Seek no shelter fevered ones, 5.A flood of eyes, 6.Below lights

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/03/2014