Rijetki su ženski metal onewoman bendovi. Yulia Lykhotvor (Юлія Лихотвор) iz Cherkasyja se na nesreću stacionirala u Kijevu gdje radi i živi vodeći ovaj vlastiti projekt u kome svira sve instrumente - gitare, klavir, synthove, bas gitaru, lupa bubnjeve divljačkim galopom s blastbeatovima, vrišti, šapuće, a tu i tamo programira poneki ritam. Koliko se čini, nije napustila Ukrajinu, barem prema chatovima s facebooka, a ovaj drugi album je sinkronično sudbinski predvidjela u krvavom raspletu. Njena glazba je pocrnjeli doom s death-gothic elementima, ali najbolje bi za informaciju bilo da se radi o black metalu u kojeg dodaje post-black s ambijentima jer preferira česte izmjene aranžmana od strelovitih brzina nafilanim tremolo riffovima s atmosferičnim piano dionicama. Tako joj i vokal varira od paklenih crustova do šaputavih i senzibilnih clean izdanja da se naprosto teško povjeruje kako su oba vokala ženski. Kroz album tematski putuje iz životnih ushićenja u mortalnost tražeći spokoj savršenstva u beskrajima dostojanstveno i bez ikakvih nakaradno-eksplicitnih furki prelamajući ljubav, erotiku i smrt, no kako govore stihovi uvodnog singla "Fading light" 'moj put je izabran da bude ispunjen ratom i smrću/ braniti slobodu do posljednjeg daha/ moje poglavlje treba čitati krvavo crveno, okruženo duhovima strahova i suza'.



Upravo ta kompozicija sudbinski je i proročanski najavila strahotu Ukrajine; realizirana je samo nepunih mjesec dana uoči ruske invazije mirnim uvodnim piano staccatima s teškom atmosferom brzih gitarskih tremola u melodičnim intervalima. Kompozicije su stoga poduljih opsega do 8 i pol minuta izuzev završne "Regression" koja je upola kraća, a kroz svih 8 tema non-stop izmjenjuje te brze i lagane dionice šetajući iz krajnosti u krajnost da se u kompletnom sižeu stječe dojam gothica impregniranim brutalnom energijom.



Pronađe se i doom-death prispodobi u tragovima "Sea of life" koja pak ima stanovite The Cure konotacije sa sablasno šaputavo mračnim sferama gitarskih staccata aromatiziranog neo-folka, a najbrutalnija "Breath of agony" uskače djelomice i u apokaliptičan segment. Premda su joj kompozicije predvidljivih aranžmana s atmosferičnim uvodima i finišima, uspjeva koherentno u njih ubaciti zanimljive kolaže poput spoken-word gostovanja Daniel Neagoe-a, rumunjskog multiinstrumentalista i frontmena benda Clouds kome je 2020. gostovala na singlu "The path of sorrow". Usput, Neagoe ima još desetak bendova i projekata (Ustkara Ghost, Obseqvies, Mourners, God Eat God, Eye Of Solitude, Diaus, Cursed Cemetery, Bereft Og Light, Colosus, Aphonic Threnody...), a može ga se naći pod imenima Daius Corpus, Khrudd, Daniel. N. i Daan.

Suštinski gledano, "Spiral of Life" je sirovi i prljavi rad gotovo na lo-fi granicama učestalih bjegova iz mraka u svjetlo, te je kao takav prijeko potreban svakom ljubitelju navedenih žanrova, a s obzirom na situaciju u Ukrajini, relevantan je umjetnički predložak teške depresije, očaja i nade da osim što je kućno ognjište razoreno, stihovi 'but one day I will break the mortal shell and come back to my real home' dovoljno govore o boli i gorčini. Slava Ukrajini!

Naslovi: 1.Fading light, 2.Sea of life, 3.Breath of agony, 4.Farewell, 5.Rain brings your voice, 6.Regression

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/03/2022