Da nema jednog mojeg subjektivnog problema, ovo bi bio sasvim solidan debi album, a taj faktor je, priznajem, za mnoge vrlo čudan… Naime, bez obzira što sam ljubitelj i industriala i metala i gothica i nu metala i electro podžanrova u rocku i metalu, ovaj trojac, kako mi se čini iz Majdanpeka ima 'ono nešto' što meni ne paše. Između navedenih nazivnika što stoje uz opisni dio stilova i žanrova stoji 'alternativa', a sad, tja…

Elem, baš se ne bih složio da je njihova muzika alternativa. Može biti spram Yu Grupe, Galije ili Generacije 5, međutim u vrlo bliskim relacijama dreDDup, Figurative Theatre, Phobos, Phrenije, riječkih One Piece Puzzle, zadarskih Kriptida ili slovenskih Neurotech, ajde i Siddharte i legendarne Phantasmagorie, ovaj trio nema adekvatnu učinkovitost. Riječ je da imaju previše i isuviše komercijalno gradirane melodije poput finskih Him ili Bon Jovija, The Sisters Of Mercy i Billy Idola, a tu se moji osobni stavovi oko alternative, undergrounda i opozicije mainstreamu definitivno razilaze istom mjerom kao što za mene alternativa nisu Lemonheads, Depeche Mode, Pipsi, S.A.R.S., te Đule i Van Gogh. Ok, to i nije neki veliki problem ovog benda jer očito puca na mainstream i hitove, jednog dana, naravno, te im u tome treba dati podršku makar koliko da u vrijeme ovog 40-minutnog debija neke paralele s alternativom još uvijek koliko-toliko postoje. Dario Berg (vokal, ex-As I Fall, ex-Cold Snap), Milan Simić (klavir, synth) i Antić Miloš (gitara) van svake sumnje znaju svoj posao: kompozicije su im dotjerane, tehnički tu i tamo zveckavo padaju u produkcijskoj sintetici programiranih ritmova s obiljem elektronike šireći šuplje obrise, ali gitarski i vokalni parametri stoje na mjestu s dvojakim vokalima (grčeviti i clean) i standardnim riffovima, te umješnim radovima na tipkovnicama šarajući melodiju za melodijom.



Istina, uvodni i završni instrumentali mirišu na onaj pravi gothic dekor s electro i piano štimungom, ali čim krenu prve pjesme, mnogo toga se okreće ka krucijalno vitalnim himničnim manirima s ubodima za široke mase zahvaljujući pogodno napenalenim Bergovim vokalizacijama koji nisu daleko od razjarenog Simon Le Bona križanog s Nick Holmesom i pokojnim Peter Steeleom (Type O Negative) uz tu i tamo poneki jači growl ili uskok u Serj Tankianova fraziranja poput pjesme "Like, share & subscribe". Tempovi su uglavnom osrednji i umjereni, ne šibaju se neki galopi, nema blastbeatova, varijacije su sasvim ležerne, u mnogo slučajeva i radiofonične, a lirika dostatno usmjerena na svjetsku bol s općenitim, skoro pa ziheraški kurtoaznim digresijama o uništenju, nemoći i pseudoparanojama od kojih se može upasti u potištenu depresiju, ali dok se tiče 'nježnije' tinejdžerske dobi koja počinje shvaćati prokletstvo života, no nikako nije neki patetičan emo glumatajući s nadnaravnim i stravičnim zapletima.



Kažem, da imam tu (ne)sreću upijanja lijepih rock-metal melodija kao što nemam jer me taj afinitet davno prošao s novim romantizmom još ranih 80-ih godina prošlog stoljeća, gro ovih pjesama bi mi bili favoriti poput "Out of this world", "Zero", "Plague", "Stay awake" i vjerojatno bi uživao u njima, ali očito jest da bend ima sasvim drugačije stavove i vizure auditorija na koji cilja premda se šlepaju pod undergound zastavom koja ima sve aditive okrenuti se onome vjetru na kome najbolje vijori i leprša.

Naslovi: 1.Intro, 2.Zero, 3.Nausea, 4.Thoughts, 5.Coming undone, 6.Like, share & subscribe, 7.Out of this world, 8.Plague, 9.Stay awake, 10.The visions, 11.Outro

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 08/03/2022