Stvaranje novih žanrova i njihovih sub inačica je uvijek dobrodošlo. Nekoć ih je bilo u izobilju kad je rock and roll bio mlad, a danas se primjerice zaboravlja da su iz njega sporednim putevima iskočili rap, hip-hop i techno s kojekakvim podvrstama među kojima je bio i jungle, preteča d'n'b-a. Naravno, da se ne zaboravi, punk je bio agresivni rock revolt kojeg ondašnji 'pravovjerni' rockeri u drugoj polovici 70-ih godina 20. stoljeća nisu priznavali smatrajući ga nakaradnim šegačenjem prave i 'kvalitetne' svirke. Varaždinski četverac okupljen oko Fiće - Alana Dilgera Pintarića (nekoć znan i kao Big AL D.) koji je kroz bogatu tridesetogodišnju karijeru s nekolicinom bendova prošao praktički sve kurentne žanrove od new-wavea, post-punka, alternativnog/ indie-rocka, gothica, noisea, world-musica, brit-popa, akustike, bluesa, americane, neo-countryja, garažnog retro zvuka, sve do psihodeličnih i eksperimentalnih frakcija ustoličio je i materijalizirao novi pojam - jungle punk. Varijacija je to lijepe i poletne rock povijesti stapanjem artistički dizajniranog punka, funka, kraut-rocka, post-punka, dance-rocka, a bome i rapa, hip-hopa i jungle/d'n'b-a. Da stvar bude interesantnija, osim njegove uloge na distorziranoj bas gitari i prilično vriskavim vokalizacijama, te bubnjarskih topota Bubija koji je i prateće grlo (u međuvremenu ga je zamijenio Filip Šmit), u igri je iskusna duhačka sekcija - Dubravko Dvorski - Dudo bivši 'Lažni' krankenHaus frontmen (tenor sax, vodeći vokal), Predrag Vujasinović - Fučka (saksofon) i Tvrtko Trlek - TT Stone (truba). Zna se jako dobro da su sve ovo glazbenici koji su bili vitalna okosnica nekadašnje moćne varaždinske alternativne scene još od raspada bivše Jugoslavije naovamo stvarajući nevjerojatne ambivalentne odskoke kroz bendove krankenHaus, Lijeni Hinko, Dobri Duhovi, Buttshaperz, pa Elektrik Buttshaperz, No'e... Teško se na hrvatskoj sceni i u ex-Yu razmjerima pronalazi ovakav neobičan skup glazbenika čija su ne samo iskustva, nego i poznavanje srži, da ne kažem hardcorea koji je u ovome slučaju dignut na visoku razinu, dovedena do mjere izuzetne zabave. Njihova glazba jest i hardcore i jungle i punk i dance-rock i svašta mnogo toga što su prošli, a spojena je u fantastično oblikovan konglomerat kratkih i energičnih 'pop' pjesama do 3 minute. Naoko, reklo bi se da kad započne prva "Stani!" s distorziranim basom da je to neka imitacija "Isolation" Joy Division, međutim, duhači stvaraju veliku nadogradnju uz plesni tempo i himnično grlenu mantru 'stani/ stoj/ pogledaj me dobro/ da'l si stvarno normalan'. Tu ustvari dolazi do prave identifikacije svjetonazora zdravog humora i angažiranog revolta onog jedinstvenog Kojinog univerzuma koji nikad nije prihvaćao nikakve stavove osim vlastitog redovito mu se predbacivajući od neukog mainstream puka da je obična budala. Svaka kvalitetna 'budala' prihvaća ovakav kompliment neukog plebejca da nije normalan jer nerazumijevanje je vrlo široko bez ikakvih distanca i to je izuzetno pogodna činjenica kod Kranksa. Hardcore tempo u drugom dijelu kompozicije dokazuje životnu energiju da neće otići u svadbene žalopojke, ha-ha-ha!



Duhački melodijski satkana "Si gore?" je naredna angažirana himna s dva punkerska stiha 'si gore?/ si dole?/ tvoje oči mene mole', a sad, jbga, ako zadrti punkeri ovo ne shvaćaju, moje saučešće na sofisticiranoj mantri. Iz kratkog punk bas riffa kreće komična "Who is Suad?" kao da će iskočiti Buzzcocks, Magazine ili Gang Of Four pretvorivši se u šašavo-zabavnu deklinaciju balkanskog rocka između Laboratorije Zvuka, Plavog Orkestra i Miladojke Youneed s elementima nezaobilaznih, ali i zaboravljenih njujorških avangardnih jazz-rock/ no-wave alternativaca The Lounge Lizards otkrivajući zajebanciju da je Suad fisherman. A u ovoj soluciji Suad može biti svašta. I ribić Vraneševića koji kibicira ribe kad su mu alkohol, žene i varanje na kartama pomutile um i Mujo iz Doboja što ne kuži r'n'r i Vasilije od Vranje što gledaše Zimske olimpijske igre u Sočiju soči i Dudek iz Gruntovca kaj je fatao ribe u Ščukinom Bereku, a pojma nije imao da je trstenina glavni biznis. I svašta može biti Suad oko ribe. Raspletena je bogata insinuacija duhovite zafrkancije na koju odgovor traži sam slušatelj. Radnja se nastavlja dalje s još duhovitijom satirom "Zaporošci", najkompleksnijom pjesmom u 3 čina. Prvi je obredni folk/jazz monolog Dude na saksofonu, drugi je energični hardcore, a treći dijalog konstruktivnog kriticizma u urnebesnoj završnici. Ne želim stvarati nikakve krive ili loše prispodobe ovoj kompoziciji koja je posebna, ali čini mi se da je idealna frekvencija značenja u nekad jako popularnom automobilu Zaporožec marke SSSR rađenog u Ukrajini kojeg si nije mogao nabaviti baš svatko. Stojadin i fićo su bili jugoslavenski standard, onaj malo jači imao je Wartburg (nekoć najpopularniji auto iz DDR-a), neki od modela Fiata, ali Zaporožec imati, to je bio raritet, skoro pa kao Moskvić ili rumunjska Daccia (dača) bivšeg lidera Nikolaja Čaušeskua. Statusni simboli komunizma, bolji od francuske Žabe ili mercedesa. Prelijepi auto s otvorenim stražnjim dijelom poput škrga ribe, kožnih sjedala, adekvatan odgovor Sovjetskog Saveza na Alain Dellonove aute Renault 8 ili 10 u kojima se od filma do filma špancirao mnogo bolje nego James Bond u doba Sean Conneryja i Michael Caina. Zaporošci su u slučaju Kranksa najumjetničkiji dio jungle punk priče, prava pjesma za razmatranje. Gdje su se ovdje našli? Da li s nostalgijom ili s gnijevom ka onima koji bi i dalje htjeli furati stare ostavštine? Nisam siguran u moju subjektivnu ispravnost, možda je sve ovo krivo protumačeno s moje strane, ali mi je jako zanimljivo slušati i tumačiti ovu jako zanimljivo skladanu pjesmu koja ostavlja dojam minijaturne jazz/funk-hardcore punk simfonije od 3 i pol minute.

Duhačka sekcija je ovdje uistinu razigrana: "Love song" šeta rock melodijama kao da prebire po klavirskim/ gitarskim etidama nekog najjačeg producentskog mainstream meštra za USA no.1 hit James Browna, Stonesa, Bowiea, a kao takva je nezaboravna. Druga stvar je posve alternativni izboj sa sprdačinom na "This is not a love song" Public Image Ltd. koji se tolerira u svim pravcima jer je ionako malo ljubavi u ovome jadnom svijetu kome Kranksi još uvijek daju šansu za popravak završnim urlicima 'dođi!!!!' Uz "Zaporošci", ovo je ubjedljivi hit Kranksa na dugačke periode, naravno, kada će ih naši najcjenjeniji mediji otkriti.



Produkcija je sasvim u redu i nije nikakav lo-fi poput nekih znamenitih hrvatskih albuma iz 90-ih koji su postali legendarni, a kao doprinos tome, priložili su i obradu strare pjesme "Wo is Kranken?" u novoj varijanti od samo nepune dvije minute duhačke melodijske bravure. Bez Dude, Fučke, TT-ija, Filipa (i Bubija) maestro Fićo ili kako god ga zvali ne bi ostvario ovakav sjajan učinak od samo 15 minuta. Ne treba obazirati previše pažnje na live zapis s rođendana Terapije 11.12.2022. u zagrebačkom Melinu, to je za sada jedan od rijetkih objavljenh video materijala, treba se usredotočiti na ovaj odličan studijski rad koji je pravo suho zlato Fiće i ekipe.

Naslovi: 1.Stani!, 2.Si gore?, 3.Who is Suad?, 4.Zaporošci, 5.Love song, 6.Wo ist Kranken?

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 23/02/2022