U nekim mitologijama 3:15 iza ponoći predstavlja vještičin sat, vrijeme kada izlaze coprnice i dešavaju se nadnaravne pojave, kojekakve vragolije i vradžbine, pa tako ima sijaset legendi i priča, knjiga, romana, a i na tu temu podosta snimljenih filmova, uglavnom horror orijentacije. Ja se recimo iz djetinjstva sjećam priča starih baba koje su vidjele kako se mlijeko cijedi s užeta prebačenog preko susjedove štale dok su susjedove krave redovito bile steone, to jest bez mlijeka pa ih je gazda morao prodati klaonici.
U suvremenom aspektu varaždinski heroji Kranksi su se poslužili adekvatnom metaforom raspredajući storiju što se sve događa tijekom noćnih sati razvezavši fabulu takoreći od sumraka do zore gdje je u glavnoj ulozi rock bend sa svojim uvjerenjima i stavovima što se karikirano konfrontiraju sa čudnom gravitacijom i redovito neshvatljivim, smušenim svjetonazorima. Po tendenciji, ovo nije daleko od horror makabričnosti na vrlo potentan i zabavan način, to jest, ponovno ima nepredvidljivu sferu, a bome i u zvučnim relacijama je pospješeno s dosta slobodnih i hrabrih eksperimenata kojima proširuju granice i osvježavaju dosadašnje performanse. U prilog tome idu i naslovi pjesama tiskani na stražnjem ovitku kombinirajući velika slova od kojih su neka zamijenjena brojkama, dok je u download mp3 formatu korišten pravilno čitak pravopis. Sličan potez nedavno su napravili sheffieldske metalcore zvijezde Bring Me The Horizon na albumu "Post Human: Nex Gen" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33352
Po toj tendenciji odmah iskače uvodna "N3 8OJ1M 53" (Ne bojim se) s apokaliptično jezivim jerihonskim trubama navještajući armagedon s brzim tempom i uvjerljivim stihovima 'ne bojim se Boga, bojim se samog sebe/ što ću radit sebi-tebi', a ovdje se moraju spomenuti i odlični distorzirani efekti dvije bas gitare koje noiserski brundaju plesni punk do jaja. Naravno, ritam sekcija je kao i uvijek besprijekorna, ovaj puta pojačana, kao što se primjećuje s još jednom bas gitarom, ali daleko od nekog plagijata Girls Against Boys. Nešto lakša "D3VIL'5 71M3" (Devil's time) zavodljivim Bauhaus figurama, ali bome i skoro abrazivnim duhačkim zapletom progresivno aranžiranim u kaos dovode spomenutu makabričnost kada su u 3:15 ujutro oči uperene u strop, obično nakon koncerta jednog otkačenog benda i onda izlaze demoni maligana i kojekakvih opijata, a tako to i treba biti kod pravih rockera, ma neka budu i halucinacije. Sjećam se kad smo jednom prilikom saksofonist Fučka i ja došli s tuluma dragog nam frenda Peđe povodom rođenja prve mu kćerke u moj mali skromni stan na zagrebačkoj Folki, biti će možda baš u to vrijeme i skamenjeno kosteni blejali u plafon, te naravno, tako i zaspali. I baš nam je bilo super, a skoro da smo crkli od pijače. Interesantan eksperimentalan komad je kratki instrumental "( )" sastavljen od odjeka djembi i urlikajućeg vokala vukodlaka uz dark-wave/ drone podlogu syntha, a onda skače energičan punk "Gol" u stilu stare Discipline Kičme od nepuune 2 minute hardcore galopa da ti glavom zakuca o pod uz suptilnu duhačku melodiju s odličnim furioznim intervencijama u energičnom naboju kao da je ovim momcima tamo nekih 20-25 godina. A kad je već o glavi riječ, novi napad je "N3 D4M GL4VU" (Ne dam glavu), još jednom moćno odrađenom komadu od samo 1:44, uzmimo čak i da su dužine pjesama napenalene za vještičine sate. U 0:58 počinje koncert (spomenuta instrumental tema "( )", u 1:44 h eruptira 'dobro veče, pazite na glavu', pa u 1:47 "Gol" u 2:22 h se oslobađaju stege 'ne bojim se Boga', a onda glavna poanta naslovne teme "3:15 AM" od punih 11 minuta krautrock minimalizma sa sampliranim topotima u umjerenom tempu, mnoštvom duhačkih intervencija, krikova, šumova, fučkanja, konkretne glazbe i velike kreativne slobode opisavši upravo vještičin sat na morbidno zabavan način kada se u glavi sve pomješa od maligana i opijata uz posvemašnu zafrkanciju na račun i krautrocka, post-punka, new-wavea, eksperimentalnog rocka... Osjete se ovdje i elementi ranih Cabaret Voltaire još iz 70-ih, te je ovdje upletena čitava esencija bitnih avangardista rocka u odličnom soundtracks izdanju upravo za neki lucidno otkačen horror, a koliko poznam ovu ekipu, ovo mi je skroz neočekivano od njih, zarotirano na osebujnu ekspresiju bez de-kompozicijskih zahvata. Kad bi za ovo snimili film s nekom dramaturgijom, moglo bi vraški dobro upaliti u psihodeličnom art kolažu.
Ako niste ljubitelj ovakvih eksperimentalnih pristupa, tu je rasplesana "OČ3 / A88A" koja dođe taman na fajruntu u 3:38 h da možete mirno otići kući uz esencijalni refren 'I don't wanna be your dog' kome prethodi prvi, također uzbudljiv dio traženja oproštenja od grijeha svih nas grešnika da možemo krenuti od početka. Reklo bi se liturgijski rock za naše konzervativne crkve u kojima se mogu samo svirati Parni Valjak, Gibboni i slični srceparajući komadi. Zadnja je "Z3RO 5UG4R" (Zero sugar), frenetična instrumentalka za 2:32 h prije izlazaka coprnica, đavola i svih suradnji s nečastivim, ali u tako zavodljivom elanu da se ja odmah priključujem ovome senzibilitetu 'ne bojim se Boga, bojim se samog sebe'.
Ovaj album djeluje kao da su Kranksi prebacili uže preko krova Discipline Kičme i novosadskih Boya, te čarobijama i coprijama njihov kreativan siže izmuzli u svoju kantu dodavši još tu mnogo vlasitih medikamenata, a originalnost nije ostala upitna kao niti autorski legitimitet bez ijednog plagijata. Jest, mnogo toga ovdje podsjeća na legende ex-Yu scene punk, post-punk i new-wavea, mnogo toga je dekorirano s novim pristupima 21. stoljeća, pa pobogu, kad Englezi toliko veličaju svoj brit-pop i nezaboravnu ulogu u rocku, zašto mi Hrvati ne bi veličali naš underground i ogromno snažnu esenciju ostavštine?