Mnogo puta sam u svojim razjarenim post-adolescentskim godinama, ciljam na drugu polovicu 80-ih i početka 90-ih budući da sam 1967. godište, dolazio kući, pokojnoj majci pijan, napušen, zdrogiran, potpuno indisponiran s isto takovm ekipom spremnom na još više droge i pijače tulumareći po nekoliko dana bez prestanka jer je organizam bio zdrav i nije osjećao ama baš nikakve boli, ono, skoro da smo otrov mogli gutati, ništa nam nije bilo. Samo par sati sna, pa opet sve iznova. U nekadašnjoj vojski JNA smo dobijali kojekakve injekcije i vakcine, vjerujte, ja nisam od ničega obolio dobrih 20-ak godina, niti od gripe, prehlade, trovanja alkoholom, raznoraznih stimulanasa, jer, u osnovi, držao nas je taj rock and roll i sve oko njega. Da ne glibim previše s memorijama, jednom smo, tako mojoj majci proturili Disiplinu Kičme pustivši joj u 3-4 sata ujutro čitav album da smo 'mi' pijani i indisponirani balavci kao bend snimali pjesme na Radio Đurđevcu, samo da bi mogli tulumariti tri dana u euforiji bez onih roditeljskih primjedbi 'idite spavat budale pijane'. Povjerovala nam je jer je Kičma imala taj sirovi zvuk bubnja, bas gitare i trube, nije bila melodična u pogledu mainstreama (moja matera je, između ostalog voljela Vajtu i Blondie reggae hit "The tide is a high"), nije se uklapala u ama baš nikakav tadašnji žanr i neupućenome je djelovala kao glazba koju može svatko napraviti. Desetak godina kasnije došli su varaždinski Krankenhaus, prva, pa druga postava, obje različite i stilski i zvučno. Kratko su trajali, ostali upamćeni po dva abnormalna albuma na kojima je bilo svačega, danas jako zanimljivog za ponovnu revalorizaciju jer su voljeli eksperimentirati i nisu se libili umjetničke slobode. Pa su se u novoj postavi sa skraćenim imenom vratili, ali s drugačijim konceptom koji je tek u tragovima bio primjetan u toj prvoj fazi. To jest, nedovoljno razrađen i usklađen koji je s ovim novim životom udahnuo puna pluća velikoj diverziji zvuka.



Pomalo se doima neobično da su ovi varaždinski čudaci, inače temelji pokretačke snage Terapije.net ponovno nakon 20 godina pauze aktivirali svoje artističko jezgro i ovdje već sa četvrtim izdanjem uronili u srž vlastitog jungle-punk egzibicionizma gdje je ponovno na vokalu izvorni frontmen Dudo Dubravko Dvorski - Lažni u trezvenoj ulozi, a to je, he-he, već puno drugačija stvar. Jer, nekoć je na snimcima bio prljav, grub, slinav, sjeban, mračan, zdrogiran ko' Nick Cave u vrijeme The Birthday Party, pijano otresit poput David Yowa, na momente nerazumljiv u Michael Stipetovskom mrmljanju, baš onakav kakav i treba biti kad si u najboljim 20-im godinama života. Što bi bilo da je pjevao poput slavuja, ma ne, uh, to je nezamislivo... Sjajna ritam sekcija od čak dva vozeća basa Fiće i Tomislava Pintarića (ex-Trauma, Uzmi Ruke, Fibox, Vrulja), bubnjeva Filipa Šmita uz duhače Lažnog (saksofon) i Bojana Debana (truba) izgradila je ovih 20 minuta komplementarno iskonski živog, organskog unikata s 8 pjesama od kojih su neke znane od ranije, govoreći u aspektu ovih novih postavki kao što je bio fantastičan debi EP "Take One under Ground" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31213 (2022).



Ovdje je puna snaga kratkih pjesama, energičnih, nabijenih elanom, sabitih u maksimalno 3 minute s potpunim konceptom otkačenog performansa vrsno izrađenih instrumentalističkih dionica, a nije sušta pleh improvizacija ili klasični jazz, već nu-jazz pomiješan s r'n'r-punkom i alternativnim rockom stvarajući novi, zaseban stil nezavisno od spomenute Discipline, one rane Kičme do konca raspada velike ex-Yu federacije. Ovdje se uz nove verzije "Who is Kranken?", "Who is Suad?", "Si gore?" i najpopularnijeg hita "Stani!" (valjda jedine pjesme koje završavaju s upitnikom ili uskličnikom), nalaze i 3 potpuno nove pjesme, još i zanimljivije u izričaju. Prva je "Šećer", puna punkerskog d'n'b previranja s ljubavnom porukom 'topim se šećeru', furioznog bubnjarskog šibanja, neurotičnih duhačkih intervencija i tog stiha kao da topiš hors u žlici. Nekad su krautrockeri istu ovu fikciju šibali na vrli sličan način... "Želja" i "Abba" ulaze u najplesniji dio albuma s punkerski emotivnim stihovima 'I don't wanna be your dog', odnosno 'sve dok jedno drugom ne...' u najbržoj vokalnoj varijanti, takoreći Mark E. Smitha i mnogih mu kopija (ha-ha-ha, Obojeni Program) jer je Dvorski upečatljiv vokalist, drugačiji od uobičajenih, nije pjevač, nego je recitator poput bijesnog Ian Curisa i Jon Kinga, prvog i glavnog grla Gang Of Four, a ovdje Kranks dovlače najbolji dio post-punka i ondašnje avangarde (Clock DVA + Miladojka Youneed) ovim 20-minutnim radom s primjesama nezaboravnih Lounge Lizards. Taman za nekadašnje čuvene BBC Radio One sessione pokojnog John Peela. Novo remek djelo!

Naslovi: 1.Who ist Kranken?, 2.Šećer, 3.Želja, 4.Abba, 5.Love song, 6.Who is Suad?, 7.Si gore?, 8.Stani!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 15/02/2023