CULT OF LUNA: The Raging River, EP (Red Creek, 2021)
Premda su na račun onog neodržanog koncerta u zagrebačkoj Močvari 27.IV 2013. izgubili veliki dio poštovanja naše publike, Magnus Lindberg i ekipa redovito isporučuju vrsne radove. Prethodni album "A Dawn to Fear" (2019.) im je čak dosegao UK no.8, a u Njemačkoj no.11 što im je ubjedljivo najbolji plasman u karijeri, te su taman prije Covid-19 pandemije uspjeli održati i turneju po USA.
A kako su ostali zatečeni odgađanjem svih ostalih koncertnih aktivnosti, potrudili su se na ovome obimnom EP-iju od skoro 40 minuta, što bi u nekim drugim opsezima komotno bio i album, dati svoj obol aramgedonskoj svjetskoj situaciji mračnim lirskim sadržajem punim bijesa i kolektivne bendovske katarze u čijem je središtu ovaj puta kao glavni vokalist Johannes Persson, jedan od 3 gitarista, ostavivši tek samo malo prostora za stalnog pjevača Fredrik Kilberga. Druga značajna stvar su ukusno kompresirane progressive karakteristike u njihovom sludge/ post-metal stilu dodavši još jedan epitet više u ionako bogatoj i redovito inovantnoj glazbenoj strukturi: izuzev lagane, kratke i depresivne folk elegije "Inside of a dream" (samo 3 i pol minute) u kojoj su na vokalu ugostili Mark Lanegana koji između ostalog svojim sugestivnim baritonom navodi 'jedna priča završava, druga se rodi', kompozicije su obojene raznolikošću od uvodne "Three bridges" s elektronskim svjetlucanjima i eksplozivnim vrhuncima dovodeći čak i do dionice za ksilofon!
Uobičajeno masivan i trom tempo "What I leave behind" je prava Covid-19 himna: 'bolest se širi po nama, sve dalje i dublje, divlja zvijer se budi da potamni sunce, strah nas prati... o Bože, da li je ovo tvoja volja?' uz podosta depresivnih mol akorda poput Joy Division, a "I remember" se referira na obzore ne tako daleke i mnogo ljepše prošlosti s aktualiziranim zasunom 'dani pretvoreni u noći i godine, odjeci nemaju bijega iz izolacije bez kraja... zagledani u mrak koji se pojačava', dok je vrlo plesno postavljena završna "Wave after wave" od 12 i pol minuta nova ljepotica u njihovom opusu ispunjena tremolima, ambijentalnim koreografijama, oporo turobnom poetikom s vranama, crnim krilima i onim trenucima života kada tišina udara val za valom, a svakako aludira na nemogućnost bilo kakve javne aktivnosti.
Kao i uvijek, sve je ovdje ukrašeno mnogim psihodelično-atmosferičnim detaljima, tromim tempovima, škripavim gitarama u kolopletu nježnih staccata, melankolično-tužnim dekorom i kao takvo, ovo je jedno od najizazovnijih izdanja benda s goropadno zastrašujućim i potresnim porukama gdje se čitav svijet nalazi i kamo ide. EP je van svake sumnje umjetnički satkan s popriličnim ambicijama bendovskog integriteta pokazujući da se revno održava visok kreativan nivo zapanjujuće ljepote na konto svjetske tragedije.
Naslovi: 1.Three bridges, 2.What I leave behind, 3.Inside of a dream (feat. Mark Lanegan), 4.I remember, 5.Wave after wave