Albume ovih kanadskih hardcore punkera iz Toronta što su povremeno znali koketirati sa sludge metalom i južnjačkim rockom redovito pratim, dok su mi njihovi EP-ijevi kojih imaju skoro desetak komada prolazili kroz jedno uho nutra, a drugo van. I stoga je iznenađenje ovog 27 minuta dugačkog rada posvemašno: po prvi puta u karijeri je ogroman, korpulentan Scott Middleton ostavio distorzije i prihvatio se akustare tambure, a ostatak benda ukrotio hardcore porive i uplivao u mirnije vode obradivši u takvim varijantama 7 svojih starijih pjesama koje su im bile sastavni dio koncertnog repertoara. Kao bend nisu bili na okupu punih 10 mjeseci od samog početka pandemije Covid-19, najavljenu turneju tijekom proljeća 2020. su morali otkazati, a posljednju su odradili ujesen 2019. promovirajući šesti album "The Spark That Moves". Na ovome radu u uvodnoj, vrlo lagano interpretiranoj "Deathsmarch to a new acoustic beat" ugostili su Nick Shermana iz prijateljskog benda Ojibway, a kompletan materijal su snimali odvojeno, svaki svoju dionicu kod kuće jer su već dulje vrijeme raštrkani po Kanadi i sastajali su se samo za studijska snimanja i turneje.



Ovaj novi zvuk daje bendu i novi život tim standardnim pjesmama eksperimentirajući s različitim vokalnim melodijama i novim ritmovima zajedno s drugačijim glazbenim pristupom koji ovdje ostavlja dojam akustičnih Alice In Chains s miomirisom režavijeg vokala frontmena Liam Cormiera, ali ne pokojnog Staleya, već Billy Corgana iz The Smashing Pumpkins. Navedena uvodna pjesma je bila na hvaljenom, drugom albumu "Hail Destroyer" iz daleke 2008. s kojeg su u ovakvoj varijanti ovdje priložili "Bastards waltz", te "Lucifer's 'Slightly less' Rocking chair" prisjetivši odane fanove da nije bio uzaludan refren 'hej svijete, nikad nas nećeš slomiti'. Najuspješniji, treći album "Bears, Mayors, Scraps & Bones" (2010) je zastupljen s dva komada "Black metal bicycle" i "Darkness lives" s malčice promijenjenim nazivima i riječima u stihovima, a četvrti "Dead Set On Living" (2012) samo s "Road sick" dodavši 'so stay home' budući da im je to bila interna himna iscrpljujućih turneja kojih više nema na vidiku. Sa "Searching For Zero" nema niti jedne pjesme, a s posljednjeg "The Spark That Moves" su izabrali "Bed of nails". Svaka od ovih 7 pjesama uz posve novi zvučni sadržaj koji ima i synthove, nadograđena je s malim lirskim inverzijama i preinakama koje sada zvuče još upečatljivije, simboličnije, a i jezovito istinitije da nisu to bile samo furke i udice za pecanje publike. Iskonski posve drugačiji Cancer Bats, daleko mirniji i skuliraniji, osjetljivi i empatično raspoloženi za svjetsku bol i krizu. Vrlo humano i dostojanstveno, a čitav prihod od prodaje donira se nevladinoj organizaciji Water First koja pomaže u osposobljavanju pročišćivača za pitku vodu.

Naslovi: 1.Deathsmarch to a new acoustic beat (feat. Nick Sherman), 2.Road sick sick sick so stay home, 3.Black metal bicycle my blues riffs away, 4.Darkness lite, 5.Bed of nails, dreams of tambourines, 6.Lucifers 'Slightly less' Rocking chair, 7.Bastards waltz recorded live from TV

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/12/2020