Po četvrti put kanadski hardcoreaši iz Toronta u pravilnim intervalima od po 2 godine isporučuju svoj novi studijski uradak i kroče ka širokoj afirmaciji. Prethodni "Bears, Mayors, Scraps & Bones" (2010) dosegao im je zavidni UK no.36 zahvaljujući obradi "Sabotage" Beastie Boys, a ovaj je, barem za sada, zastao na poziciji no.49. Interesantno, u domovini Kanadi tek sada po prvi puta imaju album na listi (no.80), a najveće tržište USA još nije prihvatilo ovaj bend.

Sa daleko manje stilskih i žanrovskih karakteristika nego li na prethodnim albumima, Cancer Bats su ponudili kompaktnu tromiju hardcore svirku u kojoj se ističe gitarist Scott Middleton usmjerivši zvuk ka otprilike nadopuni praznog mjesta RATM. Puno zanimljivih riffova, ponešto zgodnih efekata, malo kraćih eksperimenata (u tromoj "The void") i sve sjeda u uho bez problema. Tekstualno su i dalje prilično banalni, ali se uočava da napreduju i to uglavnom u zabavnom i otkačenom smjeru. Čitav album je koncipiran da teče pitko i s melodičnim zagrljajem u spoju sa ne suviše zahtjevnim aranžmanima i tehničkim pikanterijama, a frontmen Liam Cormier je znatno opustio vokal kako bi se cijeli sadržaj što je moguće bolje približio potencijalnom auditoriju. Pri tome je Liam u nekim skladbama previše popustio; pojedine dionice u "Bricks and mortar", singlu "Road sick" i "Breathe Armageddon" su dovedene gotovo u pat poziciju sa prilično lijenim, čak i patetičnim govorničkim 'clean' izrazom koji ih dovodi do monotonije i to je ono što album može učiniti podosta površnim, zajedno sa ne baš osobitim tekstovima. Spomenimo i vodeću gitarsku dionicu kompleksnije pjesme "Drunken physics" koja je oteta hitu "Easy livin'" Uriah Heep. Da li je baš to potrebno? Hm...



Ali s druge strane, ovdje su isporučili barem dva-tri-četiri najbolja komada u karijeri - snažnu uvodnu "R.A.T.S. feat Rob Urbinati" koja izmami smješak na lice klasičnim RATM ugođajem, prvi moćan singl "Old blood", te zatim drajversku "Bastards! feat. Dez Fafara and Kate Cooper" i gotovo thrash-punkersku "Rally the wicked" koje se nalaze pred samom završnicom albuma.

Ovdje svakako još uvijek nije do maksimuma iskorišten sav potencijal benda mada su svirački do sada pružili najzrelije i najjednostavnije ostvarenje. Pretpostaviti je da će napredovati u lirskom pogledu i osloboditi se ustaljenih utjecaja, prije svega Down i Refused od kojih naprosto uzimaju inspiracije za teme dovevši ih u prosječnost. Ali i bez toga, "Dead Set On Living" je prije svega zabavan rad u kojem bend ne prisiljava slušatelja na pomnu udubljenost u liriku, a u tome i leži njihov faktor današnje uspješnosti u Britaniji, kao i činjenica da su posljednju dvodjelnu turneju odradili sa Bring Me The Horizon, In Flames, Against Me! i Anti-Flag. Slušamo ih ponovno, vjerojatno s novim albumom 2014. godine.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/05/2012