home > mjuzik > Libertin

kontakt | search |

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (samizdat, 2019)

Ovog ljeta u poštanski sandučić stigao mi je novi, treći po redu, album istarskog jazz basista i umjetnika Vedrana Ružića. Već njegov prošli album 'Spiritual market', uz koji je predstavio i prvi hrvatski jazz film, imao je "ono nešto" . To je prepoznala i struka, te je 'Spiritual market' ovjekovječen Porinom za najbolji jazz album, što je pomoglo Vedranu i ekipi u širokoj promociji albuma, zbog čega su nerijetko svirali i izvan granica Hrvatske. Zagrebačka prilika imati će još jednu priliku da odgleda i odsluša 'Spiritual market', 30/11/2019 u kinu Kinoteka.
[ Libertin uživo @ HKD Sušak ]

Libertin uživo @ HKD Sušak   © Nataša Alavanja

Obzirom da je Vedran osoba koja stalno nešto čačka i istražuje, dvije i pol godine nakon 'Duhovne tržnice', stiže nam njegov novi autorski projekt - 'Libertin'. Premda je, kao i prethodni 'Spiritual market' snimljen u formi kvarteta, razlika je toliko da je te dvije priče nemoguće staviti pod isti nazivnik. Čak i Vedran Ružić na (n)ovom albumu ne svira samo kontrabas, već se pojavljuje i na električnom basu. Jedina konstanta uz njega je bubnjar Adriano Bernobić, koji se pojavio i na posljednjem sjajnom albumu Pavla Miljenovića - 'Upper Structures'. Nova lica su Hrvoje Galler, na električnom klaviru i Jaka Kopač, na alt saksofonu. Sve u svemu, podosta izmijenjen instrumentarij albuma u odnosu na prošli, gdje su nam priču krojili: kontrabas - električna gitara - tenor saksofon - bubanj. U tim razlikama u instrumentima krije se i ljepota različitosti glazbe istog autora u dva potpuno različita koncepta. Kako stoji njegova izjava na web stranici: dok slikam vidim glazbu, dok sviram čujem boje. Možda sam baš zato toliko i oduševljen ovim glazbenim zaokretom, jer boje koje mi putuju kroz Libertin kao da imaju drugačiju nijansu istih tonova.

Ovaj album, kako stoji u knjižici cd-a, konceptualna je priča o odrastanju čovjeka - od njegova rođenja, preko roditeljskog odgoja - do konačnog odlaska od roditelja i preuzimanja života u svoje ruke i glavu. Iako sam buklet čitao pri inicijalnom preslušavanju albuma, nisam se mogao oteti dojmu koliko je Vedran uspio precizno glazbeno posložiti skladbe, koje baš u svakom trenutku opisuju određeni period života. Početna skladba prikladnog naziva 'Begining', crta mi u glavi slike bezbrižnog rođenja i neke prve dane odrastanja osobe koja je tek nedavno otvorila svoje oči i upoznala novi svijet. Slike koje meni prolaze kroz glavu postavljaju mi okvir priče ispričane u trećem licu, a ne kroz Ružićevo osobno prepričavanje iz prvog lica. Ono što mi na prvu nije sjelo u "Begin" je synth efekt električnog klavira u nekim dijelovima skladbe. Osobno preferiram akustične instrumente u jazzu, pa taj trenutni bijeg u fusion jazz atmosferu nije 'my cup of tea'. Nakon petog ili desetog slušanja albuma, te električne stvari pomalo mi sjedaju na mjesto, te više ne razmišljam o njima, već se prepuštam glazbi. U idućoj skladbi, "Sirocco", Gallerov klavirski uvod prikazuje odrasliju sliku i daje nagovijestiti da dijete koje se jučer rodilo već počinje raditi svoje prve korake. U ovoj skladbi predivno je naglašena Gallerova i Kopačeva međuigra oko koje se pjesma vrti, a solo dionica na saksu u jednom trenutku vrti ugođaj glazbe za europski, zdravo pomaknuti, film. Laganija "Inamur" vraća me u ljepotu baladičnog jazza, u kojoj je Adrianovo bubnjarsko umijeće obojilo pjesmu bojama bezbrižnosti. "Obiteljski san" glazbeno okreće album u srednji dio priče o odrastanju, u kojoj roditelji drže glavnu riječ. U solo dionici dolazi do pripetavanja između basa i bubnja, kao malo tvrđa komunikacija između jednog roditelja i djeteta, u koju kasnije ulazi i saksofon kao drugi roditelj. Završna dionica klavira, istovjetna uvodu pjesme, kao da sugerira malo žešći razgovor roditelja. "Divertimento" nas vodi kroz jedan bezbrižniji period u kojem stvari štimaju, a predivna balada 'Commendatore' nastavlja takav ugođaj. "Commendatore" ima kompletan ECM-ov ugođaj, a prava je šteta što je najkraća skladba albuma, traje samo dvije i pol minute. Sličan ugođaj, iako za zub manje meditacije u sebi ima "Sfumato".



Zadnje dvije skladbe, 'Purpura' i naslovna 'Libertin' iskazuju završni komad odrastanja u kojem dijete postaje odrastao čovjek, koji razmišlja svojom glavom. Funky groove 'Purpura' vrti mi Milesove i Hancockove ploče s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Završnu 'Libertin', koja energijom ima sličnosti s uvodnom ''Begining', početak je kraja. Istu sam doživio kao bendovsku i ljudsku slobodu, ali zadanu okvirima koje takva sloboda odraslog čovjeka i nosi. To se čuje i glazbeno, kroz bend koji se sad najviše razmahao, ali opet nije skrenuo u nepredvidive free vode, već je ostao unutar zadane teme.

Iako mi je 'Libertin' u poštanski sandučić stigao još ljetos, samu recenziju i osobno razumijevanje albuma gradio sam jedan duži period. Kroz taj period album mi je dozvolio da ga doživim u raznim raspoloženjima, te sam polako stvarao glazbenu sliku o njemu. Nije trebalo puno vremena da ga skroz prihvatim. Iako se možda nameće potreba da bih se trebao izjasniti sviđa li mi se 'Libertin' više od prethodnika 'Spiritual Market', odgovor na to pitanje je nemoguće dati, jer su u igri dva potpuno različita koncepta. Otprilike, kao da birate između ultimativnog auta za gradsku vožnju i brze jurilice, koji vam je auto draži. Tako je i ovdje, dva jednako sjajna koncepta koja samo pokazuju autorovu široku lepezu baratanja različitim jazz formama. Autor je u knjižici uz cd napisao da je 'Libertin' "KonceRtualni" umjetnički projekt, u kojem se isprepliću jazz glazba i moderni ples. Moderni ples zasigurno će upotpuniti koncertnu promociju i podignuti je na jedan viši nivo. Takav multiumjetnički način razmišljanja kod Vedrana je prisutan konstantno, što je za svaku pohvalu. A i jedan od razloga zašto volim njegove koncerte/performanse.
[ Skulptura s naslovnice albuma na javnom mjestu ]

Skulptura s naslovnice albuma na javnom mjestu   © Vedran Ružić

Naslovnica albuma posebno je zanimljiva, jer to nije samo neki fotošopirani cover, već je slika stvarne Vedranove instalacije DNK strukture kao akvizicije života i glazbenog tkiva. Utkani jedno u drugo, daju životu konkretan smisao, a uopće me strah pitati koliko je dugo autor radio na instalaciji, te kolika je njena masa. Nepotrebno je, ali ipak ću naglasiti, naslovnica iznimno slikovito iscrtava koncept albuma. Skulptura s naslovnice albuma dobila je neki dan veliko priznanje postavljanjem na javno mjesto u Opatiji. Znam da je i Vedran bio oduševljen tim potezom, a ovim putem mu još jednom čestitam.

Jedna stvar koja me neugodno iznenadila gledajući jazz album u rukama je - da nema izdavača, točnije da je Vedran album izdao samostalno, bez zaleđa diskografske kuće. Iako znam da su današnji diskografski ugovori prema (posebno jazz!) izvođačima lihvarski, a diskografske kuće uopće ne znaju plasirati jazz na prava vrata, toliko mi je nestvarno da nijedna diskografska kuća nije imala sluha objaviti novi album dobitniku Porina. To je pljuska svim diskografskim kućama, a još veća Porinu, jer tim činom diskografi su pokazali koliko im Porin uopće ima smisla. A Vedranu još jedno opterećenje više - jer osim što razmišlja o glazbi, morao se uhvatiti u koštac sa štampanjem cd-a, koje muzičaru dodatno uzimaju vremena i prostora. Jednostavnije bi Vedranu bilo da je album samo okačio na internet, ali to ne bi bilo isto kao živi medij. Velika pohvala što je smogao snage i objavio album u fizičkom obliku u limitiranoj seriji. CD možete naručiti upitom na Ružićevoj Facebook stranici.

Jako puno sam razmišljao o produkciji koju na ovom albumu, kao i miks i mastering, potpisuje Srđan Sekulović - Skansi. I nije mi se svidjela. Slušao sam album u komadu, vrtio pjesme nasumice, ali uvijek se javljao isti problem, jednostavno mi na albumu fali sviračko povezive kohezije. Ne govorim tu o kemiji između glazbenika, za koju uopće ne sumnjam da postoji, već mi sve to producentski nije spojeno u cjelinu. Dobiva se dojam kao da svaki glazbenik svira samo za sebe, u svojoj buksi. Uz to, instrumenti mi imaju određenu dozu napadnosti i grubosti. Ne znam kako su dečki snimali album, jesi li odradili priču u studiju live ili ne, no fuzija četiri individue u jedno tijelo - ne postoji. S vremenom se stvara dojam kao da slušam finalnu demo snimku pred završni odlazak u studio. Ujedno je to i moj jedini negativni aspekt ovog albuma, koji je imao glavni utjecaj na broj nižu završnu ocjenu. Srećom, to će se promijeniti na koncertnim promocijama 'Libertina', 01/12/2019 u Lovranu - kino Sloboda, te u Zagrebu, 04/12/2019 u Jazz Cabaret klubu Kontesa. Šteta bi bilo to propustiti, ja sigurno neću!

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 24/11/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*