Samo što je određeni dio opterećen Terry Riley-vom filozofijom, potpunom izolovanošću, za razliku od onog prethodnog. Conrad, Riley...u trenutku se osjeća i mail art muzika koju sam pominjao. Na Warhola sam takođe pomislio još ranije. Dosta raznih istraživanja, svaka pjesma je potpuno različita i nudi različita razmišljanja kad je u pitanju noise muzika. Za sami kraj univerzalni pojam noise muzika. Kontrolisana distorzija instrumenta, koji zvuče kao da se ne diraju žice ili pomalo provociraju iste. Mikrofonija sa zvukom pojačala, gotovo građevinskom bukom, sa bubnjevima koji udaraju po metalnim djelovima bubnja, blago istražujući udaranje, ne dajući nikakav ritam već pomalo improvizujući. Natezanje distorzije do konstantnog zvuka, mislim, ne možemo ništa reći o sviranju, jednostavno slušanje koje će skratiti vrijeme. Udaranje sve više postaje ubrzavajuće, po malo odvojeno od distorzije, bubnjevi koji su dovedeni do izražaja, vjerovatno prethodno tonski je sve podešeno, ali on jednostavno samo znači pojedincu koji proizvodi buku zajedno s njim u bendu, slušaocima ništa, jedna nepregledna haotična situacija koja nikome ne znači ništa bez njima koji su ozvučeni. Gomila ljudi u kojoj je nekoliko njih ozvučeno je sve češća pojava u noise rocku koji definitivno drži primat u tom izgledu, dešavanju, grupi ljudi. Interesantno samo da nije previše instrumentalno nafurano tehnikom i brzinom, a nije ni gravitaciono prosto predodređen da bude noise ispred kojeg će da se ljuljaju i izigravaju duševne nelagode jačinom buke, već pomalo Velvet Underground, ako nam je što preostalo u tom smislu drugo da dalje shvatimo, jednostavno imajući nešto znamo sve o tome, samo imajući to, a ne pročitavši ništa o tome, je prepreka koja jednostavno mora da prestane da nervira ljude.



Jako interesantan album, koji ako želimo suočiti se sa nečim novim. Jedan od boljih koji sam čuo, a u ovim recenzijama želim u ovom trenutku pisati samo o najboljim izdanjima. Misli, toliko nekih svedočanstava vremena koji prosto otvaraju memoriju punu raznih pamćenja, opisanih pravim zvucima koji su jednostavno začuđujući u smislu da ni sam instrumentalista nije prvi put za tim instrumentom iako to ne zvuči tako, prosto sam poput njih smješten u određenom prostoru djetinjstva koje je malo učinilo taj život naprednijim u smislu kvaliteta života. Mislim da je sama muzika kreator tih razmišljanja. U drugoj polovini albuma nam sve zvuči dosta blisko, što može značiti određenu prekretnicu u razmišljanju kad su godine u pitanju, razmišljanje je svakako doživjelo tu promjenu, do kad i koliko će ovakav način razmišljanja trajati ne znam.

Naslovi:
1.A Preface to the Hieroglyphic Monad of Dr. John Dee 14:49
2.The First Dance in Honour of the Sabbatai Sevi 04:22
3.His Heart Savage and Buzzing, Like A Swarm Of Black Flies 01:34
4.Roses and Bitumen, Gift of Song 03:23
5.The Second Dance in Honour of the Sabbatai Sevi 02:28
6.The World Has More Beauty Than a Ram's Skin Painted Red 06:41
7.The Oneness of Adam Qadmon 15:34
8.The Third Dance in Honour of the Sabbatai Sevi 02:29
9.And the Sun is Not Named, but His Power is Amongst Us 06:55
10.A Single Eye All Light 10:15

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 14/08/2022