home > mjuzik > Upper Structures

kontakt | search |

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (Croatia Records, 2019)

Novi album zagrebačkog jazz gitarista Pavla Miljenovića već pri inicijalnom slušanju donosi svu ljepotu zbog koje volim jazz i doživljavam ga kao primarnu glazbu. Pisati o tome tko je Pavle Miljenović i zašto volim njegov autorski pečat, bilo bi možda predugo, pa čak i nepotrebno za potrebe ove recenzije, jer bih ponovio mnoge stvari koje sam već napisao za njegov debut album 'Begin.'. Zato, sve one koje će imati volje čitati i ovaj osvrt, upućujem klikom na recenziju prvog.
[ Pavle Miljenović ]

Pavle Miljenović   © promo

Priča oko Miljenovićevog novog albuma krenula je kad me sredinom devetog mjeseca nazvao Pavle i javio da ga je upravo završio pod naslovom 'Upper Structures'. Kako nemam Facebook, odrezan sam od mnogih glazbenih informacija, pa nisam niti znao da "kuha" nešto novo. Poslao mi je YouTube link na najavu albuma, a prva misao koja mi je prošla slušajući i gledajući kratki video klip, bila je atmosferičnost kakvu posjeduje legendarni Milesov album 'Kind of Blue'. Taj video mi je bio i više nego dovoljan mamac da nestrpljivo očekujem trenutak kad će mi Pavle uručiti cd. Na prvo slušanje mi se svidjelo što je Pavle napravio i glazbeno i produkcijski. No za drugo sam si slušanje priuštio moćnu seansu, kod koje mi je, po tko zna koji put postalo jasno kako genijalnog autora imamo. Bilo bi besmisleno pričati o tome koliko je Pavle gitaristički potkovan, ali kompozicije i aranžmani, za razliku od virtuozne svirke, stvari su koje su me puno više pogodile i ispunile slušajući 'Upper Structures'. Svaka od kompozicija na albumu kao da je mikroskopski posložena. Baš svaki i najmanji detalj ne bih mogao zamisliti da je posložen u nekom drugom svjetlu, takav čin bi samo narušio matematičku preciznost albuma.

Za album je prepoznatljivo da u sebi ima utkano ovo novije vrijeme, pritome mislim da u njemu nema sviračke nostalgije i plakanja za kultnim jazz gitaristima, kao što su Wes Montgomery, Kenny Burrell, Joe Pass ili Jim Hall. Pavle ide hrabro naprijed, svojim razmišljanjima puno je bliži svojoj i sebi bliskoj gitarističkoj generaciji, koji na podjednak svirački način gledaju prema budućnosti (kao dobar primjer izdvojio bih Juliana Lagea i Bena Mondera).



Novi cd 'Upper Structures', za razliku od prethodnog 'Begin.', Pavle je podosta okrenuo. Prije svega u postavi i broju članova. Dok je debut album pisao za kvintet, na novom albumu je kvartet postava: Pavle Miljenović (gitara), Tomaž Gajšt (truba), Adriano Bernobić (bubanj) i naš trenutno najtraženiji jazz basist, Zvonimir Šestak. Još bitnija razlika u odnosu na 'Begin.' je izostanak saksofona i glasovira, potez kojim je Miljenović 'razgrnuo šumu' i u prvi plan više gurnuo sebe i Tomaža. Album ima osam autorskih kompozicija i, iako su atmosferično prilično bliske, ima i određenih blagih odstupanja.

Pjesma koja možda i najviše odskače je ona kojom završava album, naziva "A big job". Glavna razlika u odnosu na ostale kompozicije je moderan funky groove, koji se kroz ostatak albuma ne pojavljuje. Truba je tu vodeći instrument koji, nakon uvoda ritam sekcije, ima glavnu riječ u kombinaciji world musica i jazz melodije. Pavle je u 'velikom poslu' jedva čujan, puštajući ostatku ekipe da se razmaše, a ishod je sjajan, jednako kao i autorova odluka da sebe pritaji. Pjesma je to koju bih mogao smjestiti u neki kultni film sedamdesetih, recimo 'Warriors', legendarnog režisera Waltera Hilla. Ono što sam primijetio i na albumu 'Begin.' je Pavlova majstorija pri komponiranju pjesama laganijeg ritma. Na 'Upper Structures ih je nekoliko, gdje je prva od jednako najboljih "Erik's Message". Tu glavnu riječ ima kontrabasist Zvonimir Šestak, čiji je instrument fino protkan kroz cijelu kompoziciju. Njegov sitni vez izvlači tonove koji u sebi imaju mali faktor iznenađenja koji iznimno prija. A kad na to nalegne Miljenovićeva solo majstorija, ne može se nego uživati, smješkati i biti ponosan što je naš čovjek stvorio ove pjesme. Još bar dvije skladbe, ("Kandinsky" i "Parting"), mogu svrstati u jednako atmosferičnu kategoriju. "Parting", gdje Gajštova truba crta boje jeseni, bar sam ja to tako doživio, ima fini, lagani premaz, koji se nanosi polako i filigranski precizno, nakon čega ide druga ruka farbe koju fura Miljenović, pri čemu pazi da, i ako prijeđe preko crte, ne naruši ljepotu prve ruke. Za to vrijeme Adriano Bernobić na bubnju urgira da sve bude stisnuto u zacrtanom prostoru. Njegovo sviranje bubnja je u najvećem dijelu improvizacija, s puno sitnih tonova činela, a puno manje puko jednostavno držanje ritma, čime bubanj stvara dojam solo instrumenta. Pavle je na albumu dao i svoj hommage hard bopu, kroz pjesmu "Fortune Square", koja kao da je u budućnosti skladana za legendarni Lee Morganov album 'The Sidewinder', viđen iz perspektive jednog jazz gitariste pedeset pet godina kasnije. Negdje u uvodu spomenuo sam i Milesa Davisa i njegov 'Kind of Blue' album, a kompozicija "The Great Hope", koja otvara album, glavni je krivac za to. Pjesma ima ugođaj zadimljenog noćnog kluba u kojem uživaju zaljubljenici jazz atmosfere. Ne smijem zaboraviti kratku gitarističku minijaturu, kao uvod u kompoziciju "Kandinsky", koja razotkriva autorov moderan pristup jazzu. "Playful Blues" autorov je zaigrani pristup blues formi, i kroz njegovu gitaru doslovno se može iščitati kao da je sve ovo samo igra. Ostatak benda objeručke je prihvatio takav postav, pa cijeli orkestar zvuči poput djece koja iskreno guštaju u onom što najbolje rade.



'Upper Structures' je album kod kojeg zbilja nisam znao što mogu očekivati. Posebno sam se bio plašio produkcije koja je kod jazz glazbe itekako bitna za kompletan ugođaj. Razlog tome je što je prvi album sniman u raskošno opremljenom slovenskom "Štala Recordings" studiju gdje su dečki mogli složiti sve što su htjeli i to se na debut albumu i čuje. Ovaj je sniman u ipak oskudnijem zagrebačkom "SoundBrick Studio" studiju, ali usudio bih se reći da je produkcijski zahvat (Pavle Miljenović & Luka Grubišić) još bolji. Znam da je Pavle provodio previše sati pred kompjuterom kako bi izvukao da svaki mikro-ton zvuči "kak' Bog zapovijeda" i definitivno je pogodio. Kako piše na cd-u, album je posvetio svom tati koji ga je uveo u jazz svijet. I jedan i drugi mogu biti jednako ponosni na ovo jazz remek-djelo. Uz cd možete i pročitati što znači termin koji nosi ime albuma i slušajući ga, uvjerio sam se u ponuđeno objašnjenje.

Uopće nije upitno da je Miljenović ovim albumom dosegnuo jedan viši jazz nivo. Štoviše, album me toliko puta okrenuo oko vlastite osi da ne mogu dočekati što nam autor priprema u nekoj bližoj budućnosti. Moderna jazz kompozicija, koja krasi svih osam skladbi, po meni spada u uski krug pet najboljih domaćih jazz albuma posljednjih deset godina. Neću napisati koji su albumi preostala četvorka, ali ću natuknuti da je Pavle svirao na dva. Ako bih 'Upper Structures' promatrao kao srednji dio filmske trilogije, pitam se gdje seže finalna Miljenovićeva pozitivna ludost, kao kreativni vrhunac trilogije i neke još nedosegnute više strukture.

ocjena albuma [1-10]: 10

jura // 07/11/2019


PS: Koncertna promocija albuma 'Upper Structures' održati će se 23/11/2019, 21h u Jazz Cabaret klubu Kontesa.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*