To je bio taj dan, 30.11, kad smo ušli u kafić i sjeli. Tata je pričao s glazbenicima koji će svirati. Kad sam ušla u staro kino bilo je predivno, nisam imala riječi. Sjedala su bila žuta.

Koncert je počeo, svi su sjeli. Vedran je počeo pričati. A dok je nešto pričao, mi smo mu pljeskali. Nakon toga je počela svirka. Vidjelo se da je Vedran svirao od srca. I gitarist je uživao. Ali za bubnjara sam vidjela da se jako zabavlja dok svira. Saksofonist se jako trudio, na dobar način. Na prve tri pjesme nije bilo filma. A najviše mi se svidjelo kad su rekli: Ovo je pjesma za curicu koja voli "Frozen", Mašu. Onda su mi svi pljeskali. Osjećala sam se ponosno i sretno. Tata mi je rekao da kad instrumenti završe sa sviranjem da onda plješćemo. Onda smo gledali film. Dok je film trajao, svirači su svirali. To mi se isto svidjelo. Svirali su odlično. Ovo će biti moj najdraži bend. Svirali su ručno. Svirali su lijepo. Svirali su fantastično. Onak, jako mi se svidjelo. Film je bio fora, šašav i, naravno, smiješan. Ali bilo je bitno da su svirali odlično uz film. Jednom su svirali sa zastorom, pa su ljudi mislili da ne sviraju oni, nego CD.

Koncert je bio izvrstan, govorim u sebi. Inače, nekako znam o jazzu, zato što ga tata uvijek pušta.

Kraj je jazz koncerta, svi se dižu, a ja i tata idemo u neku tamo sobicu, ne znam sad kako se zove, ma to sad nije ni bitno, pa je tata pričao s glazbenicima. Ja sam otišla na pozornicu i sjela za bubnjeve, pa sam svirala onako: bum bum tadam tadam. Nakon toga smo otišli i to je bio kraj mog prvog jazz koncerta :).

Napisala: osmogodišnjakinja Maša

terapija // 02/12/2019