home > mjuzik > Arrival

kontakt | search |

PAVLE MILJENOVIĆ QUINTET: Arrival (Croatia Records, 2022)

Gitarski jazz maestro Pavle Miljenović s tek malčice promjenjenom ekipom (umjesto Maria Bočića na saksofonu ovdje je Saša Nestorović) levitira ugodnim putešestvijama. Bez sumnje, kao kompozitor na gitari ne vrši egzibicije svojih žica, nego se fokusira na kompozicije davši kompletnom bendu veliki i široki prostor.

Da se ne namećem spram ranijih recenzija našeg Jure što ga ishvališe do nebesa, ovih šezdesetak minuta ide uz bok velikih oldscholl radova koji nisu striktno pretendirali trendovske šarže čuvenih be-bop vremena kada je svačega bilo u izrazu. Naprotiv, sumirajući dosadašnje radove i neosporno veliki talent, njegov "Arrival" pljeni konceptualno usklađenim formatima, balansiranim slojevima i ljepotom neopterećenosti čemu vjerojatno ide i u prilog talijanski studio Cavalicco u Udinama gdje je snimljen tijekom ožujka 2022. godine.
[  ]

Kroz 9 tema isprepliće sijaset raspoloženja čvrsto se držeći za melodijsku osnovu nimalo ne skretajući u opstrukcije s istraživačkom nakanom, čak se niti po brzini ne dodvorava mainstream klišejima u očekivanju nekog priliva glukoze s povišenim faktorom plesne privlačnosti. A opet, stil ima zbog intimnog ugođaja prirodan tijek stvaranja katarzi nalik cinematic konceptu s blagom noir dozom otmjenosti, možda tamo negdje na rubovima dostatne margine od opće gungule nekakvog 'fizičkog' putovanja.



Naslovna uvodna tema "Arrival" blijedo plovi lagodnim impresijama s nekoliko devijacija, tek toliko da se otpusti kardiogram i otplovi u šarene pasaže, nitko ne tvrdi da baš upravo naslovnjača donosi rezime jer naredna "In a dark tunnel" unatoč pesimističnom naslovu ustvari kreće od vrlo plesne art-figure, složenca funka i melodičnog minimalizma s gradacijama u oktavama gdje je baš taj živahan ritam vitalna okosnica dajući veliki prostor prvo Hrvoju Galleru (klavir), a onda i Nestorovićevom saksofonu. Majstorija je u tehničkim izvedenicama, pa skoro briljantnih konciznosti o kojima bi se mogle napisati barem početnice za one koji žanr žele produbiti, ako ne već i za poneko poglavlje enciklopedije. Tugaljiv blues "Inside the circle" baladično manipulira emocije, mogu se primjetiti jake, tihe i prigušene Miljanovićeve disonante kojima 'cifra' osjećaje na kompleksno složenu melodiju saksa i klavira koji su, hm, čudno za gitarskog autora, 'pojeli' najveći dio aranžmana. Vedrim tonovima obojena, pomalo mediteranski, "Carousel" atmosferski jezdi morskom pučinom, divnim obalama s kojekakvih prospekata i letaka, otmjenim pasažima kockarnica i mondenih noćnih barova (sjajan klavir!) u kojima je Nestorović pronašao svoje mjesto ukalupivši se u novi progressive bend. Ja bih samo jednu zamjerku stavio na račun aranžmana: odličan plesni ritam u zadnjih minutu i pol zamjenjuje kaotičan 'outro' u usporenim relacijama skoro pa ka fade-out izlazu kao da, hm, Miljenović nije imao bolje rješenje. Osobno bih očekivao bombu od finiša...
[ Pavle Miljenović Quintet ]

Pavle Miljenović Quintet   © 2022

Letargična "Reflection of youth" je potencijalni slow-down hit kojeg će kad-tad netko jako dobro unovčiti napisavši adekvatnu liriku na melodiju saksofona i vidi, vidi, prve kontrabas solo dionice Zorana Šestaka. Mogu zamisliti neku svjetsku vokalnu zvijezdu u poznijim godinama, nebitno iz kojeg žanra, da otpjeva iskrene 'refleksije mladosti'; vjerojatno bi imalo ovakav sentimentalno-ispovjednički štimung finoće bez lažne patetike. Pomalo rockerska "Over the hills" s vraški spetljanim uvodom čak i za bolje math-rock bendove je ubjedljivi vrh energije i eksplozije: tamo na vrhunac se stiže po puteljcima ako se ne zagubiš, imaš snage i volje, a i puno sreće, sad zavisi tko kaj misli o vrhuncima, a ima ih poprilično mnogo. Prvih 5 minuta kompozicije su - MRAK od fenomenalnosti s preporukom hibridnim nu-jazzerima kako se radi ono što bi htjeli, a tu može početi diskurs nadmetanja da li ritam sekciju staviti na front, pojačati kontrabas da gruva, čak umjesto njega staviti elektronski, pa i synth bas jer danas klinci vole elektroniku, pa u časkanju prođe nekoliko minuta da nitko ne shvati kako nas je i glavni kompozitor počastio s jednom raskošno obojenom staccato slikom pejzaža u trajanju od tek, jedne minute. Tu, pretpostavljam, možda debilski i kretenski, jer je vrhunski art u igri, namjerno zaobilazi egocentričnost koja bi ponekad trebala doći do izražaja da ne ostavlja dojam benda u kome je gitarist onaj sramežljivi dečko u tami. A ima ovdje još krasnog ambient-pop hita "Morning light" od svega 4 minute komorne izvedbe u dva složenca: prvi je dark/ neofolk s uzdasima, a drugi neodoljivo podsjeća na "Merry Christmas, Mr. Lawrence", onaj malo znani instrumental Ryuichi Sakamota iz 1983. godine. Za istoimeni film Nagisha Oshime s David Bowieom i Tomasso Contijem u glavnim ulogama.

Nekako mi se čini da je predzadnja "Split decision" izgubila smjer i da joj ovdje nije mjesto što je moja subjektivna procjena; tehnički je nabijena nepotrebnim šminkerskim pizdarijama za math-jazz/ rock sladokusce, svirače koji slušaju 7 minuta koncizne svirke u provjeravanju vlastite sposobnosti mogu li i oni tako. Ma, mogu, naravno, samo ne 'sjeda' u prethodni analitički perceptor čitave konfiguracije albuma da nekud putuješ, a ustvari si pored izloga ili u dućanu 7 minuta s velikim kompromisom - 'da li ovo ili ono'? A završna "Imaginary travels" popravlja dojam ambijentalnim kreacijama svijeta u bestežinskom stanju s previše tonova u kojima se mnogo čega odvija bez sporosti koja bi ovdje dobrodošla da uravnoteži klišej i odvede ga u nepredvidljivost koje ovdje, na žalost nema. Taj završni solo gitare je štura, gotovo nepotrebna patetika, istina, kreativno vrhunski odsvirana odskočivši za barem četiri pedlja dalje od domaćih zabavnjaka s akustarom tamburom, međutim, pitam se što ako zabavnjačka publika kojim slučajem skuži ovaj solo i usvoji ga? Pretpostavljam, mnogo toga će se promjeniti.

U globalu mojeg doživljaja ovog odličnog albuma je tek samo nekoliko sitnih, nebitnih opaski da je Miljenović sve prepustio ekipi i da se nije dovoljno izrazio kao gitarist. Ispada da je gost na vlastitom albumu, rečemo da ga se vrlo rijetko čuje jer previše posvećuje pažnju kompoziciji, skladu, ljepoti, pomalo nadrealnim romantikama što su rijetke, koji put i u snovima pronađene, ali s nevjerojatnom lakoćom materijalizirane i konvertirane u zvuk.

Naslovi: 1.Arrival, 2.In a dark tunnel, 3.Inside the circle, 4.Carousel, 5.Reflections of youth, 6.Over the hills, 7.Morning light, 8.Split decision, 9.Imaginary travels

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 21/01/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Death Comes Bleak

STEATORRHEA: Death Comes Bleak (2023)

| 28/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Hyena

KMFDM: Hyena (2022)

| 27/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Split with Dirt Chamber

LAST ACTION: Split with Dirt Chamber (2023)

| 27/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Love is Still Alive

LAIBACH: Love is Still Alive (2023)

| 26/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Chameleon Complex

CHAMELEON COMPLEX: Chameleon Complex (2022)

| 26/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*