Ova dva relativno mlada domaća punk/hc sastava su objavila zajednički album s odvojenim materijalima na jednom nosaču zvuka. Oba izvođača su zastupljena sa 7 naslova na hrvatskom jeziku, te su tipični predstavnici angažirane punk/hc scene, a ovo izdanje je i prva promocija nove independent etikete 3rd Rocket Records.

Oba sastava otprilike imaju vrlo slične poglede, korijene i lokalno se povezuju uz underground scenu Istre (Pazin), s time da je dobar dio članstva trenutno na studijima u Zagrebu gdje uglavnom i sprovode svoje zamisli u realizacije. Album počinje sa 7 skladbi Abnormala koji je ove snimke zabilježio još početkom 2006. u studiju K-266 u sastavu Perić - vokali, Ćus i Pero - gitare, Biba - bas i Kova - bubnjevi. Svi naslovi su žestoki i pod primjetnim utjecajima stare punk/hc škole (Minor Threat, Dead Kennedys, Black Flag, Exploited...), te nezaobilaznim melodičnim okružjem (Bad Religion, Rancid) i angažiranim ostavštinama koje se paralelno s Dolibasijom nadograđuju na nekadašnja, te na neka još uvijek aktualna imena tuzemne punk scene (Anti-Otpad, Debeli precjednik, Atheist Rap, Razlog za, Kud Idijoti, Modrobradi, Motus, Six Pack, Unutrašnja emigracija...). Abnormal je stoga vrlo angažiranih lirsko-tekstualnih detalja gdje je prisutan političko-socijalni aspekt suvremenog globalnog života (borba protiv utrke u naoružanju u naslovu "Oružjem protiv druga svoga", ekonomsko-politički centralizam kroz tekst "Osuđeni na rad i šutnju", bunt protiv Amerike u "Globalno divljanje"), te se na trenutke dotiču i emotivnih crtica koje su u njihovoj varijanti veoma turobne i mračne (pjesme "Tražeći bolje vrijeme", "Između sutona i jutra" i "Bijeg od stvarnosti"). Album zatvara tekstualno vrlo kratka "Inverzija povjerenja" ("...kada radiš sam, ne cijene te. Ako radiš s nekim, zajebu te. Poštenja nažalost nigdje nema, vlada totalna inverzija povjerenja"). U principu vrlo jednostavne aranžmane obogatili su kraćim izletom u ska/punk i s nekoliko samplova ("Maratonci trče počasni krug", "Helicopter war" i "Wrongfully accused"), tako da su svojem poprilično ozbiljnom angažmanu dodali i dio vrlo omiljenog kolorita kojeg mahom izvođači ovog profila veoma često sklapaju sa svojim kratkim i jezgrovitim kompozicijama. Za višeglasja osim svojih vokala iskoristili su i učešće Wexa i Nikija iz Dolibasije, tako da je poveznica između ova dva sastava, kao i razlog objavljivanja split albuma sasvim opravdan. Jedina zamjerka je nedovoljna sviračka spremnost (ponekad se zafalša), predvidljiva aranžmanska koncepcija i kratkoća albumčića od 17 minuta (skoro pa produženi EP ili mini-album). Dolibasija za razliku od Abnormala nije doslovno angažirani punk/hc, te osim 2-3 ideološko-političke teksture (pjesme "2 minute svijeta", "HeRoji", te donekle i "Nada"), imaju i dobru količinu samozatajnog crnog humora koji se nazire iz debelih filova lirike nezadovoljstva i bijesa oivičenog kroz crtice pijanstva, fajrunta i buđenja ("Nove pobjede", "Ja ne želim", "Sretna zvijezda" i "Jelena"). U glazbenom pogledu se nalaze u otprilike vrlo sličnoj formi kao i Abnormal, te su također kvintet (Kiki - vokal, Perica i Wex - gitare, MaXse - bubnjevi i Dinko - bas). Ovaj album su realizirali godinu dana kasnije, tijekom 1. i 2. mjeseca 2007. u Usud studiju, te su ga za razliku od koncerata odradili veoma profesionalno i bez greške. Uz svu potrebnu količinu punk/hc energije, ovaj nešto dulji album (20 minuta) ima i momente gitarske i aranžmanske konciznosti u skladbama "Sretna zvijezda", te u potencijalnom hitu "Ja ne želim". No, nedovoljno upućenom slušatelju ovo će glede otprilike sličnog sadržaja izgledati kao album samo jednog izvođača, možda i zato jer je na određeni način raritetan i zbog toga što je dozvoljeno kopiranje cd-a što je navedeno i na samom omotu ("thank you for buying/ sharing/ copying this cd!").


Ocijena (1-10): Abnormal 6,5, Dolibasija 7

horvi // 03/05/2007