home > mjuzik > Clockwork, split album

kontakt | search |

MAD AND ALGORH1TM: Clockwork, split album (Black Planet Records, 2013)

Split album subotičkog dvojca kojeg čine producenti Rajčić Atila (maD) i Denis Glavčić (alg0rh1tm) u slobodnom prijevodu je vrlo hrabar eksperimentalni elektronski izlet otprilike blizak čuvenom kolaboracijskom radu Brian Enoa i David Byrnea "My Life In The Bush Of Ghosts" iz daleke 1982. godine. maD i alg0rh1tm (tako se umjetnički potpisuju) svoje prve radove su objavili na kompilaciji "World is Remixed", te premda nemaju debelo artističko zaleđe poput Enoa i Byrnea koje je cijeli svijet cijenio zbog dostignuća u matičnim sastavima Roxy Music i Talking Heads, na vrlo sličan, ali ipak drastično razdvojen način po produkciji i činjenici da je ovo split album, ušetali su u malo istražen teritorij futurizma koji je zamro otprilike 1983. zajedno s posljednjim trzajima new-romantics ere s kojima nemaju nikakve bliskosti.

Eno i Byrne su prije svega istraživali mogućnosti new-wave izričaja tragajući za orijentalnim arabeskama Bliskog istoka pri čemu su otkrili Ofra Hazu i ponudili svoje viđenje futurizma koji je vrlo brzo stasao, prvo pod imenom new-age, a nešto kasnije eksplodirao kao world-music. Međutim, tu prestaju bilo kakve zajedničke poveznice ovih Subotičana s legendarnom kolaboracijom; njihova polazišta nikako nisu ista niti se ne temelje na istoznačnoj relaciji pojma 'futur'. Oni samo koriste vrlo slične glazbene smjernice s ponešto prohujale SF i glazbene underground povijesti, a nadebelo su se uhvatili stare fizikalne, metafizičke, te od pamtivijeka nerazriješene teorije o 'big bangu', to jest, o postanku čitavog univerzuma.

Stoga je ovaj album fikcijski i maštovit u samoj ideji, nema idealno utemeljenih načela koja bi se mogla uzeti zdravo za gotovo, te je prema tome, kako stoji u samom uvodu veoma hrabar artistički potez. Svaki autor ima po četiri instrumentalne kompozicije (maD povremeno koristi spoken-word u dub efektu) koje su, naoko tehnički prilično jednostavno ostvarene pomoću kibernetičkih sredstava i tko zna kakvih eksperimentalnih sampliranja bez ikakve žive svirke klasičnog instrumenta, no njihovi elektronski tretmani pokazuju pravovaljane relacije uloge plesnog ritma, basa, gitarističkih staccato tehnikalija specifičnih za funk, kraut/space-rock, te s mnogobrojnim minimalističkim potezima aludiraju na epohu new-wavea, synth-popa i rane industrial-rock zahvate što u konačnici rezultira IDM ostvarenjem uz koje se može u pojedinim trenucima i zaplesati.

Prvi dio kojeg potpisuje alg0rh1tm je psihodeličan i blago eksperimentalan. Otvara ga "Circuit", najdulja kompozicija na cijelom albumu, odlična i lagana, pomalo Kraftwerkovska poput miksa nekih laganica s "Radio Activity", "Trans Europa Express", "Electric Cafe" i posljednjeg "Tour De France Soundtrack" albuma s elementima upliva post-industriala i dubstepa. A dalje šiba psihodeličnu priču "Sandglass" u daleko snažnijem, ali prilično tromom tempu s naglašenim mračnim ugođajem poput sampliranih elektronskih gudača koji su se prearanžirali na apokaliptični post-industrial. "Unit 731" ima predugačak ritmički rascjepkan uvod; konkretna cijelina pristiže tek od druge minute pokazujući višesmjernost eksperimentalizacija (a i kreativnosti autora) podižući dinamiku iz takta u takt poput trance metode. Ako se na površno slušanje učinilo da je cijeli ovaj album djelo nekih copy/paste igrica u programu za skladanje glazbe, to ova kompozicija na najbolji mogući način opovrgava. Ide doslovce dlaku po dlaku sistemom dodavanja, oduzimanja i nadogradnje prateći osnovni takt tvoreći kompleksnu cijelinu. "IORE 101" je najplesniji komad alg0rh1tm-a koji ima ponešto od one čuvene "Boing boom tschak" fizionomije Kraftwerk načela, međutim gubi se u kompozitorskom procesu. Autor je očito imao snažan beat na umu, no nije znao šta s njime točno da uradi; posljednji dio je vrlo moćan i plesan, no spram ostatka materijala pršti prazninom.

Drugi dio albuma kojeg potpisuje maD čini se mnogo kreativnijim. Što zbog daleko plesnijih tempova i kompleksnijih struktura koje odmah pristižu u raznolikoj i šareno obojenoj "Ghost of Magok" s cijelim nizom breakova i efekata, kao i pojavom 'konkretnije' melodije, što zbog psihodeličnijih sfera laganog dubstepa "Judgement", a i samih sampliranih vokala (točnije samoglasnika 'aaaaaaaaa'), potom tipičnog rasta spoken-worda (na engleskom), a što i zbog puno bogatije strukture u kojoj ima uistinu obilje efekata i prelamanja nekolicine ritmova koji čak dotaknu i natruhe d'n'b-a. No, po mome, najkreativniji doseg čitavog djela je fantastična kompozicija "Freefall" kao da je izašla iz radionice Throbbing Gristle i Coil sa cijelim nizom elektronskih noise efektata, prilično plesnim i isprekidanim ritmom (tambourin, elektronske vodilice, snažan doboš, tomovi, bas pedala) i pričom u kojoj se non-stop izmjenjuju efekti nalik u uranjanje u duboka 'space' prostranstva. Posljednja "Nanits" također ima 'space' dubinu uz mnogo pratećih eksperimenata u kompleksnijem aranžmanu i fino ugođenom plesnom tempu.



Jedina zajednička pjesma je naslovna "Clockwork" u kojoj su relacije sa Enom i Byrneom naočitije, a tu je i video koji ima starinski apokaliptični naboj 50-ih kada se strahovalo od atomske bombe i prokletstva hladnog rata nakon Hirošime i Nagasakija. Međutim, i u pjesmi, a i na albumu se ne ulazi u detaljnu fabulu i dublju analizu 'paklenog stroja' koji otkucava. Površna je priča u kojoj nema ništa osobito konkretno precizirano. Okoliša se, a sam naziv albuma je, hipotetski gledano, došao vjerojatno samo kao ezoterični image koji će pospješiti ukupan dojam.

Ali to nikako ne znači da ovi autori nisu sposobni za konkretnije rezultate. Ovdje su eksperimentirali isprobavajući varijante u kojima se mogu pronaći i kanalizirati ideje u adekvatnom smjeru.

Jedan gažerski bubnjar, inače je bio u pratećoj postavi Miše Kovača, davno, davno mi je rekao kad je valjda prvi puta poslušao Kraftwerk: 'ja ti takvu mjuzu napravim u tren oka kod našeg klavijaturiste. Samo odabereš ritam, a ostalo ti naprave programi'. Malo brus starino. Za ove momke bi vjerojatno rekao da nemaju pojma o glazbi jer su na terenu kojeg je malo tko dotaknuo. Treba biti hrabar i originalan, a ovaj dvojac to jeste. Daljnji rezultati će biti, vjerujem, mnogo bolji.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/04/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Na vrućem krovu

MARINADA: Na vrućem krovu (2019)

| 30/07/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*