Može se slatko nasmijati ovoj ludoriji od čudnovatog benda kojeg čine Kirill Makushin iz Rusije i Jerry Norton iz USA pokrenutog u proljeće 2013., a egzistirao je sve do 2015. kao lucidna internet suradnja. Makushin paralelno radi i u moskovskom trojcu Fake Cats Project, a glavni instrument mu je usna harmonika, dok o Nortonu i nema baš nekih informacija osim da je u ovome underground spektaklu bio vokalist. Međutim, kada je napustio rad na projektu 2015., Makushin je nastavio raditi kao solist, objavio album "Infection" (2017), a onda ponovno revitalizirao When We Live s ovim komičnim lo-fi radom od samo nepunih 8 minuta gdje je nafilao 6 vrlo kratkih pjesama.

Presmiješno ovo zvuči. Iz aviona se jasno vidi da je prvo snimio šture dionice na usnoj harmonici minimalizirane do maksimalnosti bez ikakve melodične potke, ali sa zajedljivim ritmom ruskog folka (osjeća se i blaga prisutnost bluesa i countryja u tome), a onda je grčevitim i ciktavo stegnutim glasom otpjevao kratke dionice na urnebesno smiješno i nepravilnom engleskom, baš onako kako to uobičavaju Slaveni, a i svi oni kojima to nije materinji jezik i pri tome ga nisu dovoljno izučili i savladali. No, Makushin je otišao i nekoliko koraka ispred toga našegačivši se s akcentom, gramatikom i samim značenjem tako da su ovdje lirski efekti pragmatično ortodoksna papazjana žive humoreske, namjerno uvrnutog slenga i nespretne lingvističke strukture podarivši abnormalno uvrnuti i otkačeni performans gdje se ne razaznaje točno što je sve naskvičao i promrmljao, ali se itekako osjeća da je zašao na onaj stupanj interpretacije kada šlampavo i površno poznavanje jezika doseže granice opće komedije na čistom semantičkom kružoku monodrame. Baš onako kako primjerice Europljanin čuje primjerice kineski ili neki egzotični jezik, pa ga krivo izgovara i doživljava.

Ali, nema veze. Dobro se ufurao u vlastitu seansu poput samosvijesnog klauna i zafrkanta dovoljno hrabrog i odvažnog da zna koliko je malo dovoljno da se auditorij nasmije i koliko je potrebno dugo da izigrava svojevrsnog paradoksa koji s ovako kratkim pjesmicama nikako ne može biti dosadan. Uostalom, jedna od tema se zove upravo "Clown", a to mu je i očito bila glavna namjera bez nekakvih strogo usmjerenih afiniteta. Zvrkasto i šašavo kao i njegov spomenuti solo album.

Naslovi: 1.Vodka, 2.Metropolitan song, 3.Moon, 4.Clown, 5.Skulls, 6.Tagano4ka

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 02/09/2018