Malo mi čudno da se desilo mom radaru neuočavanje za ovog poprilično interesantnog skladatelja, prije svega pijaniste pravim imenom Mikkel Almholt negdje iz Danske (ne navodi se grad). On radi vragolasto ekspresivnu solo glazbu za klavijature (čitaj piano) kombinirajući ih s različitim efektima tako da određenoj vrsti zvuka dodaje različite tretmane igrajući se i eksperimentirajući, a navodno surađuje i s drugim glazbenicima. Krenuvši s ozbiljnijim komponiranjem 2009., do sada je realizirao 3 zvanična albuma, a ovaj čudnovatog naziva na danskom jeziku, nešto otprilike kao 'body building' ili 'izgradnja konstrukcije' (nekoliko naslova je na danskom) bavi se isključivo instrumentalističkim konstelacijama odakle sasvim shodno dolazi i ovakav naziv. Nije to nekakvo besomučno nabijanje po tipkovnicama. Uočava se školovanost i konciznost spletkarenja između elektro-akustike, glitch-noisea i ambijenta u minimalističkim relacijama s ponekim insinuacijama na Steve Reicha i Philip Glassa pri čemu ostaje vrlo miran i koncentriran na sadržaj baš kao da vježba striktno zacrtane fizičke radnje u svrhu izgradnje figure. Nanizao je tako čudnih kompozicija sa također čudnim nazivima od kojih neke nisam mogao prevesti poput "Emdrup" i "Undersult" (vjerojatno 'Glad'), a recimo "Kejser af Kina" (Kineski car), "Glasvind" (Stakleni vjetar), "Standardlösninger" (Standardna rješenja) ili "Pladearbejde" (Leme), na svu sreću kroz translataciju prikazuju pravo stanje fabule.



Svaka od priloženih 8 kompozicija imaju svoju glavu, tijelo i rep pazeći na intenzivnost čudnovato uređene dinamičke statike provučene kroz disonante, koji puta i preparirani klavir gotovo bez ikakve potpore nekog drugog instumenta izuzev ponekih sampliranja zvona što donose pogrebni dojam ili lupkanja po žicama klavira. Te minijature usko su bazirane i na melodičnosti, mada nije slučaj sa svim tehničkim finesama uvjetno rečeno odrezanih struktura na bazi psihičko-spiritualne igre, u nekoliko navrata i kaotične apstrakcije, pa čak i vrlo mračnih opservacija. Uglavnom se poigrava geometrijskim složenicama impresije kreirajući vlastiti način nekakvog neobičnog odbrojavanja. Ili unaprijed ili unatrag ne ostavljajući niti malo pošteđen smisao za hrabro račvanje i suočavanje s oprečnim slojevima poput završne teme "No name nr 2" u kojoj pratnju čini nešto vrlo slično Morseovoj abecedi, ali da me pitate štao je nakucano, ne bih vam znao reći jer sam je nekad davno učio, a i zaboravio.

Album je kao takav svakako prijatno otkriće moderne glazbe s klasičnim predispozicijama, a pomalo i jazzy feedbackom vrlo tijesno pripijenog intenziteta intimističke naravi za solo slušanje i razmatranje onoj publici koja izlazi izvan okvira uobičajene piano glazbe s raskošnim aranžmanima i nepredvidljivim izletima. U tom pogledu ovo je naoko mirno, ali vrlo dubokog i slojevitog pasaža na kakvog se baš ne nailazi često.

Naslovi: 1.Emdrup, 2.Kejser af Kina, 3.Glasvind, 4.Wrong is here, 5.Standardlösninger, 6.Pladearbejde, 7.Undersult, 8.No name nr 2

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/06/2018