Ovaj malo čudan naziv izvođača ustvari je apstraktan bend kojeg čine Jonathan Chen (violina, viola), Jefferson Pitcher (gitara, klarinet, zvukovi, razni snimci, šumovi) i Doug Van Nort (elektronika, GREIS), a pravilan naziv trojca jest Chen, Pitcher & Van Nort samo što je izdavač između njihovih prezimena postavio okomite crte, a isto tako i u naslovima četiri pjesme od njih ukupno šest budući da je aranžerski spojeno po dva ili tri, ha, karikirano govoreći, stavka. Međutim da ne bi došlo do nekih paradoksa, recimo u uvodnoj "Sailing | Open water | Land", ja sam se slobodno poslužio za jasnije razumijevanje kosom crtom "Sailing/ Open water/ Land" jer iz iskustva znam da ima plebejaca koji su uvijek spremni, pa makar i hipotetski na opasku da je recenzent pun tipfelera i pravopisnih grešaka. Stvar druga, ako je tko zapazio GREIS, instrument Van Norta je Granular-feedback Expanded Instrument System, njegov osobni izum spojen od digitalnog i analognog, a služi mu za procesuiranje različitih zvukova. Već prema ovome može se pretpostaviti da njih trojica rade neobičnu glazbu, a najjednostavnije se smještava u široki segment elektro-akustike uz obaveznu eksperimentalnu podvrstu. Tako se u spomenutoj uvodnoj temi doslovce igraju sa zveketom nekih priručnih metalnih stvarčica koje mogu biti posudice, lončići i tako nešto, pa se postepeno ufuravaju sa žuborom vode, laganim staccatom gitare, nastavljaju škripom, grubim istrzavanjima viole, no ne stvaraju nikakvu određenu melodiju ili harmoniju već koriste improvizacije po slobodnoj volji ne obazirući se na nikakve standarde oko 'lijepo' uređene i milozvučne glazbene kulise. Sam naziv albuma dolazi od njihove nekadašnje lokacije koju zovu Troy iliti Troja u New Yorku gdje su se i upoznali na Rensselaer Polytechnic Institute, te tamo sazrijevali i napredovali u glazbenim istraživanjima. Tom prilikom veliku podršku kao mentor, učitelj, a i veliki utjecaj bio im je čuveni Pauline Oliveros s kojim su znali tijekom karijere ostvarivati i kolaboraciske radove. On im je bio prvi koji im je pokazao praktičnu primjenu akustičnih instrumenata u srazu s elektronikom paralelno balansirajući s harmonijama, melodijama i noiseom, a ovo je jedan od petnaestak albuma koji su posvećeni upravo njemu.

Ovih 40 minuta je, elem, bazirano na takvom meditativnom konceptu improvizacija preplitanjem apstrakcija, abrazivnosti, kaosa, drone elemenata s ponešto i post-industrial segmenata, pa čak i arabeski u nekim momentima što sve skupa odiše soničnom utopijom netipičnom za poimanje klasične moderne glazbe. Činjenica jest da ovaj trojac stvara mimo tih i takvih načela, teško ih se može utrpati u neki striktno ciljani žanr, više odgovaraju simbiozi elektro-akustike s eksperimentima i alternativnim poimanjem glazbe uopće, one glazbe koja iskonski ne odgovara nikakvim adekvatnim principima. Oni ih sustavno krše, ali zato pokazuju i veliku kreativnu moć da alkemijskim načinom stvore vrlo zanimljivu i uzbudljivu modernu glazbu. Valja se nadati nekom novom zajedničkom radu, bilo kada, ali neka ga bude.

Naslovi: 1.Sailing/ Open water/ Land, 2.Moving/ Stone, 3.Residue/ European bells, 4.The Hudson, 5.Northern white pine, 6.Chefchaouen province/ American town

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/06/2018