home > koncert > Cold Leather, Red Gaze, Drotpad @ Močvara, 28/03/2018

kontakt | search |

Cold Leather, Red Gaze, Drotpad @ Močvara, 28/03/2018

Već podosta godina, na ovaj ili onaj način, uspijevam većinu svog vremena provoditi van okrilja toplog roditeljskog gnijezda. Ipak, okolnosti nekad dotjeraju macu na vratanca, i prosto čovjek mora vratiti se starcima malo. Ne znam kako je s vama, ali meni se to trenutno ispostavlja dosta zajebanom situacijom, jer su oni u nekom trenutku u zadnjih 15 godina prilično čvrsto i odrješito okrenuli u ksenofobiju i klerofašizam, pa tako jutro kreće čitanjem članaka s dnevno.hr, a potom se moli krunica, pa se unedogled pjeva onaj beskrvni mediokritetski kršćanski pop, što biva razbijeno tek borbenim komentarima o sotonskim namjerama onih koji bi ratificirali Istanbulsku ili se zalagali za pravo na pobačaj. Kad je stanje stvari takvo, onda čovjeku nema druge nego potruditi se čim manje vremena provoditi doma, pod svaku cijenu. A najbolji način za ne biti doma je biti na koncertu, to je valjda jasno. Tako da sam se za nadolazeći mjesec priupisao za nekih petnaestak gigova, bit će to renesansa (barem kvantitativno gledano) mog terapijskog djelovanja. Čisto da znate izbjegavati stranicu dok ne nađem neki novi cimerski aranžman. No, neki od onih gigova na koje bih otišao i da živim u penthouseu na Žitnjaku s tri felaciji sklone crvenokose patuljčice su u pravilu oni koje rade gospoda iz Doomtown Records. A oni su ovoga mjeseca bili vrlo vrijedni i poduzetni, pa su svega deset dana nakon (u paktu s kolegama iz Štreber Bookinga odrađenog) Štrebertown festivala, priredili još jedan pankeraj.

I to opet u Močvari. Ništa protiv Močvare, dapače. Volim ju i uživam u njoj kao malo gdje. Ali ne može čovjek a da se ne zapita zašto je punk suša u Attacku došla do razine da eto čak i Doomtown (uz iznimku onog ubojitog giga Lumpyja i njegovih Dumpersa) više tamo ne radi gotovo ništa. A svojedobno im je to bila baza. To je šteta čisto stoga jer, osim možda Klaonice, nema mjesta koje je toliko "punk" po vibri i štimungu u gradu kao ta prokleta Medika, i uvijek je hype malo veći kad se ide pankerisati tamo nego drugdje. To je činjenica. Ma dobro, naravno da nije činjenica, ali ja vam ju prezentiram kao takvu, a vi slijepo vjerujete svemu što vam mediji serviraju, tako da neka ni ja ne budem iznimka.
Inače, sasvim je lako moguće da sam isti ovakav odlomak već nekih osamnaestak puta napisao kroz godine, sasvim lako moguće. Strašno loše pamtim, redovno se ispostavi da stvari za koje mislim da su mi upravo sinule u biti tvrdim već dugo, pa sam tako dojma i da nehotično i nesvjesno svaki novi izvještaj sastavljam od fragmenata nekih starih. To je dosta ružan osjećaj, zamislite da provedete nekoliko sati pišući neki kurac, budete koliko-toliko zadovoljni rezultatom, samo da bi otvorili neki report otprije 3 godine i skužili da iznosite pet istih teza. Demoralizirajuće. Do zamora materijala dođe prije ili kasnije u životu, a pogotovo u slučajevima kad koncert i ne pruži baš bogzna kakve intrigantne i posebne podražaje i iskustva. To vam pišem jer je u biti i ovaj bio jedan od tih prilično uobičajenih gigova o kojima vam i nemam previše novoga ni uzbudljivoga za reći. Ili mi se barem zasad tako čini.

Anyhow, te je večeri prvi svirao Drotpad. Bend je to koji nije nepoznanica na našoj maloj punk sceni, skoro će i godina dana od njihovog prvijenca "Prvi hitac". U zadnje vrijeme doduše nisu baš svirali jer su, kako to već obično ide u životu, ostajali bez članova. Prvo se zahvalilo basistici, nedugo zatim se zahvalio gitarist, i eto ti ga đavle. Inače smo u subotu nakon giga Šavovine u Routeu primijetili nekog mladića kako sam svira gitaru u parku uz bocu vina, pa smo mu prišli. U roku tri minute se pridružio našoj pijanoj povorci što je šetala gradom u potrazi za izgubljenim vremenom (doslovno, te noći se pomicao sat, a mi smo pijani stajali na trgu i gledali kako kazaljka starog velikog sata nasilno radi puni krug u roku tri sekunde), te demonstrirao svoje osobenjaštvo kojekakvim šašavim izjavama i kretnjama. Negdje tijekom večeri se ispostavilo da je to novi gitarist Drotpada, iako bi vam ga zbog duge kose i trapezica lakše bilo zamisliti u Levitation Roomu ili nekom od onih ostalih kalifornijskih bendova što ih je Kolumbo prošle sezone dovodio u Čvaru. Kad već to spominjem, moram reći da dosta nedostaju Beat City gigovi u zadnje vrijeme. Krivnja za to što ih trenutno baš i nema je na svima nama koji ih nismo znali dovoljno podržati kad je trebalo. Nadam se i vjerujem da je to samo prolazna stvar, strah me i pomisliti da nije. Nego, Jakov se dakle zove taj lik, i gitaru svira onako trešerski potkovano, u jednoj probi je uspio poloviti sve što treba, tako ide priča. Dok svira pocupkuje i titra i lud je, mislim da je bio i prvi u nizu ljudi koji su zaronili na pod te večeri. Drotpad njeguje onu rudimentarniju stranu "in-your-face" UK82 punka, tako da se da nanjušiti neku situaciju u kojoj će mu morati objasniti da ne treba baš toliko puno polja stiskati. Na bas je uletjela Nadia, nekad poznata kao pevaljka, a sad već polako dežurna basistica u gradu, u što su se pogotovo mogli uvjeriti posljetitelji Doomtown evenata, budući da su joj druga dva benda (S kim ja radim i Parnepar) bili predgrupe na onom spomenutom vrlo nedavnom Štrebertown festu. Nije se ni na njoj dalo skužiti da joj je prvi put, sve je bilo odsvirano kako spada. Pa ipak, vladala je neka lagana nervoza isprva među pjesmama, Njecu su nešto bježali bubnjevi pa je gunđao, što je dovelo do toga da svi malo gunđaju, ali nekako se i to riješilo. Jakov ih je morao pridržavati nogom, što je za njegova vesela stopala valjda ravno amputaciji bilo. Odsvirali su set u trajanju nekih pola sata, tijekom kojega je većina (ili barem polovica) ljudi napustila prostor i otišla na terasu. Bio sam mišljenja kako je to stoga što je škvadra došla slušati post punk a Drotpad je malo previše HC, ali brzinsko ispitivanje javnog mijenja je polučilo spoznaju da je ipak do toga što ljudi misle da sviraju predugo, da nema što takav bend duže od 20 minuta cepati. Tema je to o kojoj ne samo da bi se dalo, nego sam siguran i da već jesam, tako da eto, samo konstatiram ovaj put. Inače, gazda u bendu je poznat pod imenom Frenki, koji se iz nastupa u nastup pokazuje kao jak frontmen. Žilav je, nateže se i napreže, može dobro viknuti, i cijeli je unutra, sve mu vjeruješ dok ga gledaš. Tekstualno se radi o dosta osviještenoj i angažiranoj tematici, što u zadnje vrijeme skoro da je više iznimka nego pravilo, pa vrijedi i to istaknuti - efektni, smisleni i dobri tekstovi su svakako odlika ovog benda. U biti su stvarno dobri sve skupa skroz naskroz. Zvuče taman tako da ih može uvažiti škvadra u rasponu od kejos klinaca do Doomtowna, što je u Zagrebu svakako dobar položaj za imati.

Baš su ove dvije spomenute "frakcije" doživjele su simpatičnu koliziju na ovom eventu. Naime banulo je ničim izazvano ponešto djece punkera na svirku. Kad kažem "na svirku" onda ne mislim samo (iako nikako ni ne isključujem) "ispred kluba piti" ili "grebati se za hranu i cugu iz zapozorja", nego baš ono doslovno u prvi red s pozornošću slušati bendove. To je nešto što se na gigu ovog tipa (inače ekstremno konzistentnog publičnog sastava, mogu ponaosob uvijek nabrojati točno tko će biti) i ne događa baš inače, ali je u svakom slučaju činjenica da ova škvadrica još nije stigla naučiti da na ovakve bendove ne valja ići jer su "pederski" pobrala simpatije sviju. Ili barem većine. Pjevač benda Red Gaze recimo nije bio impresioniran (ili se to samo meni tako činilo) mladićem koji se svako malo u njega plešući unosio, pokušavao mu pjevati na mikrofon, ritao se po podu kraj njega, radio sklekove kraj njega dok se ovaj ritao po podu, i slično. Moram istaknuti da sam tu u potpunosti na strani tog mladog lokalnog zanesenjaka, i jako bi me radovalo kad bi i na svirkama mojih bendova bilo puka voljnog za takav tip interakcije. No, svatko svoj film fura, a Red Gaze nisu neki veliki šašavci. Oni su pristojan bend, iz Graza dolaze, i to po već treći put u svega nekih godinu i po dana. Razlog takvoj čestoći, vele organizatori, je em taj što su dobar bend, em taj što su nam "susjedi". Taj dio ne kužim, nisu li nam "susjedne" zemlje samo one s kojima graničimo? Nisam nikad austrijance smatrao susjedima, ne znam za vas. Kako bilo da bilo, taj Red Gaze sviri indie/post-punk ponešto bržeg ritma, ali i dalje sjetnog i introvertiranog ugođaja. Usporedbe i utjecaji su vrlo transparentno navedeni u najavi giga, pa što da glumim da imam neke bolje. Imaju zasad vani jedan split i jedan EP, a taman su sad čini se snimili i neki LP koji bi ubrzo trebao biti vani, pa držite oko na tome ako želite. Moje je neko mišljenje da ne propuštate strašno puno i ako tu malo trepnete, ili zažmirite, ili si recimo iskopate to oko, jer vam ne mogu reći da me se strašno dojmio ovaj bend. Ok su. Ali ništa posebno. Pjevača inače pamtimo kao lika koji je imao kosu, u međuvremenu je skroz oćelavio pa ju sad šiša, ali ne dovoljno često da bi nam mogao sakriti kako ga je snašla ta sudba kleta. Budući da i sam dijelim njegovu sudbinu, osjećao sam neku čudnu povezanost s njim dok sam ga tamo gledao, baš mi je došlo da ga zagrlim. Suzdržao sam se ipak, jer sam bio siguran da bi ga to šokiralo, i nastala bi dosta neugodna scena. Ljudi je bilo onoliko koliko već bude srijedom, četrdesetak valjda. Najveći muving i najbolja atmosfera u cijeloj večeri se dogodila na kraju kad su basistica i pjevač zamijenili uloge pa su nam odsvirali i otpjevali "Janitor", jednu od najboljih stvari ikad.

Generalno, štimung je bio osrednji, pomalo trula večer. Cold Leather je tako isto protekao u nešto suzdržanijem điru nego što bi ga njihova muzika realno mogla izazvati. Iz te računice dakako izuzmite onog spomenutog energičnog momka, njemu je sve frcalo. Osim iz razloga što se U21 ekipu rijetko viđa na ovim koncertima, pa je samim time to dobro, ja želim da taj nastavi dolaziti na sve do daljnjeg jer mi je strašno drago što konačno ne moram samo ja biti onaj debil zbog kojeg će si mnogi čangrizavi miroljubac mrmljati u bradu u stilu "daj nek' ga netko smiri, koji kurac?". Ovaj berlinski četverac se neko duže vrijeme naštimavao i narihtavao, a kako niti u jednom trenutku nisu rekli "Guten Abend, wir sind ti i ti", tako je neko vrijeme (meni) ostalo nejasno jesmo li i dalje na tonskoj ili to oni već sviraju. Ispada da su svirali. Priča ide tako da su to ljudi iz nekih bendova koje smo već tu po gradu mogli gledati nekad - Cult Values, Catholic Guilt, i tako to. To kad sam pročitao nije mi bilo drago, jer daje naslutiti da su se i jedni i drugi raspali. I evo čekirao sam, stvarno jesu. Pas mater. Izvrsni su bili, oba benda. Ja nisam nikog prepoznao da ga se sjećam. Pogotovo ne pjevačice, ona nije bila u tim bendovima sigurno. Ali u ovom bogami jest. I dosta se trudi da to primijete svi, pa puno hoda okolo, unosi se u facu, isto se bacaka po podu i ostalo. Sve dobro, sve može. Ovaj bend riflja jedan pjevniji i plesniji tip pankerije od njihovih prethodnika, meni i bolji. Melodično i nabrijano, a opet s daškom tog post-punk mraka, ali taman koliko treba. Nisu svirali duže od dvadesetak minuta. Bilo nas je koji smo htjeli da peglaju još, sad više nisam siguran jesu li nam došli odsvirati još jednu ili ih nije bilo briga. Poslije su svi dugo stajali oko merch stola i pregledavali sadržaj Doomtown distroa, moja je pretpostavka da je to stoga što se skupilo u backstageu u međuvremenu već dosta mladih čirokana opremljenih konkretnim količinama lošeg alkohola i još gore muzike, pa je bendovima uopće bilo bed i ući unutra (a kamoli ostavljati tamo neku opremu ili tako nešto), a to ide u prilog tezi da se radi o malo povučenijoj ekipi sve skupa. Koga briga, bitno da im se svira punk i da im se smuca srijedama po Močvarama, ostalo je sve manje važno.

To vam je to, tako vam je to bilo. Ne raspadnu li se u međuvremenu, sigurno ćemo opet moći gledati ove bendove u Zagrebu. To je OK, može, zašto ne.

ujak stanley // 03/04/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*