Kao prvo, uh, pa jel' već 6 godina prošlo od "Dystopia" albuma www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23581 kojim su vratili dobar dio poljuljanog povjerenja tumarajući iz šupljeg u prazno dugi niz svaštarskih i bauljavih godina 21. stoljeća? Nekako mi se pričinilo da je to bilo ranije jer mi neke pjesme još uvijek odzvanjaju u sjećanju... Jest, vratili su se u formu skladanja čistog thrasha kakav je teško ne voljeti jer je baš čist, ali i sterilno proziran. Obožavatelji ovdje dolaze na svoje, a to i jest cilj. Nije toliko bitno što Mustaine isuviše često kuka o stanju u svijetu, okey, ne politizira toliko kao ranije, ima u njemu još ponešto pametnih izjava o disfunkcionalnosti, paranojama i strahovima od neizvjesnosti kurentnog vodećeg klateža, no doima se tek kao starac što lamentira vjetrove pogrešnih smjerova. Tu je promatrač i komentator poput subjektivnog 'talking heada' iz prikrajka s ponekom simbolikom koja ne može doseći ipak daleko fleksibilniji poetski segment prošlog albuma. Zadivljujuća je ta čistoća zvuka i uigranost, elem mjuza u prvome planu, konciznost svirke brzih riffova i održavanja vatre pri čemu od 12 pjesama ima i vrlo dobrih, ali i neočekivano loših trenutaka koji ostavljaju zbunjeni dojam. Relacije su usklađene u figurama pristupačnog i zavodljivog na prvu loptu, kao i po običaju, bombe za komercijalu su odmah bačene na samom početku od naslovne "The sick, the dying... and the dead!" koja je mogla stajati na one dvije najznačajnije ploče iz 90-ih, pa onda "Life in hell" brzajući hardcore-punk insinuirajući i rani irski Therapy?, jbga bili su značajni, a onda u pola pjesme usporavaju što se kroz čitav tijek albuma itekako odradi sa sličnim breakovima. Gostovanje Ice-T u "Night stalkers" je pomalo besmisleno, cameovsko: nakon 4 i pol minute solidnog rešetanja dolazi njegovo repersko pametovanje koje doduše nije niti do koljena nekoj RATM poruci, ali, evo, onda opet neočekivani akustično-baladični break iskoči potencirajući kompleksan aranžman što je milijunska audijencija na youtube odmah prihvatila, ali neću o tome. S ukusima gomile se ne valja kompromitirati na subjektivnoj razini...



Mustaine zna napraviti komercijalne pjesme, Leo Liberti mu je napravio 3 izuzetna video spota podjeljenja u poglavljima 'chapter I, II & III" ("We'll be back", "Night stalkers" i "The sick, the dying... and the dead!"), a tako se i radi mainstream biznis s evidentnim konzekvencama. Nije da ispada kako je ovdje glazba u drugom planu, a produkcija i klišej koncepta osnovna priča; štoviše ovdje ima mnogo majstorija njegovog neospornog talenta kojeg je odvajkada pokušavao naplatiti, tako da se zahvaljujući svemu što je uključeno na ovih 55 minuta ne osjeća ama baš nikakav zamor, čak niti na nekim rudimentarnim stvarima poput glam-rocka "Junkie" koji je trebao osvanuti negdje u ranoj fazi Iron Maiden s početka 80-ih, zatim mrzovoljne programatske "Dogs of Chernobyl" s progressive uvodnikom 'srednjeg prsta' Metallici (ovdje je prisutan i jedan od ponajboljih solo momenata) ili zavidno režirane "Mission to Mars" gdje ne možete vjerovati u kontemplaciju SF fabule kao da ste uzeli Faith No More "The Real Thing" album, samo za razliku, Mustaine želi biti astronaut! Posebnost su dvije bonus teme, obrade Dead Kennedys "Police truck" u pravom horror-punk'n'roll drajvingu i rokačina "This planet's on fire (Burn in hell)" Sammy Hagara upravo s Hagarom na vokalu!



Singlova i hitova ko' u priči, a rokačina klasičnog thrasha pršti unedogled na zabavne podije svako malo prisjećajući da je Megadeth redovito bio nadomak glavnog pijedestala u žanru, samo baš nije išao točno u smjeru one stare ideje kolege mu James Hetfielda da će 'moje pjesme Metallice slušati cijeli svijet'. Njegove, Megadeth se nisu vrtjele po radio stanicama, stalno je nešto manjkalo u tom komercijalnom aspektu, a ovaj puta, eh, a što drugo... fali "Enter sandman" i "Nothing else matters" da ga zavoli čitav svijet, a to je očito i cilj da ne bude dio Metallice, nego svoj i drugačiji. I nimalo nije loš u tome. Pa i vrijeme mu je da jednom dođe barem do no.3 u USA i UK, kad ne može do no.1, valjda će neki manje konzervativni radio programi odvrtjeti koji singl, onoliko koliko im urednik dozvoli.

Naslovi: 1.The sick, the dying... and the dead!, 2.Life in hell, 3.Night stalkers (feat. Ice-T), 4.Dogs of Chernobyl, 5.Sacrifice, 6.Junkie, 7.Psychopathy, 8.Killing time, 9.Soldier on!, 10.Celebulante, 11.Mission to Mars, 12.We'll be back, BONUS: 13.Police truck (Dead Kennedys cover), 14.This planet's on fire (Burn in hell) (Sammy Hagar cover, feat. Sammy Hagar)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 18/09/2022