U digitalnoj eri, koja se u posljednjih desetak godina proširila svijetom kao neka boleština, albumi se objavljuju kao na traci, bendova ima i previše, pa se jednostavno mora dogoditi da Vam poneki i promakne. Još ako je i sam bend u nekom svom filmu i ne mari previše za promociju i predstavljanje medijima, takva situacija još je lakša.

Nekako si predstavljam da je slična situacija s dubrovačkim IZAE. Taj bend, projekt je Adema Gušića, koji nikada nije težio dolasku u Zagreb, u centar zbivanja, već se zadovoljio objavljivanjem svojih izdanja u tišini bandcampa, a nisam ni siguran da li su i koliko imali koncerata u tih desetak godina koliko postoje.

A da je njihovo postojanje plodno, dokazuju nam sa pet albuma, snimljenih u minimalističkoj lo-fi produkciji uz pomoć mnogih prijatelja, a jedina konstanta u cijeloj priči je spomenuti Adem, koji je napisao sve textove i muziku, ponešto i otpjevao, te odsvirao sve "normalne" (gitara, bas, perkusije) instrumente, dok se na ovim "nenormalnim" (puhanje u bocu, loopiranje konzervi, suvenir marimba) pojavljuju spomenuti prijatelji, no ima ti u i gomile gudača i puhača u raznoraznim situacijama.

E sad, logičan korak, nakon pet albuma i kultnog statusa na sceni, bilo bi objavljivanje nekog best of izdanja. Po mogućnosti u nekom fizičkom obliku, kako bi ta muzika, koju stvarno treba čuti, došla i do malo većeg broja ušiju. I nije sve to daleko od istine, samo malo čudnije, što s obzirom na cjelokupnu priču oko benda i nije tako čudno.

Dakle, uz pomoć Matije Habijanca i njegove izdavačke kuće Noisy Night, IZAE su objavili album "Snivatelj snima", koji sadrži četrnaest pjesama, sve redom već objavljenih na prethodnim izdanjima, no ovdje su potpuno ispočetka odsvirani, otpjevani i što je najbolje prearanžirani, pa je ovdje jako teško pričati o nekakvom best of izdanju. Iako muzički nisu otišli daleko od zacrtanog im minimalizma i akustike, ipak su ovim izdanjem, barem produkcijski napravili korak naprijed.



Već pri prvoj pjesmi Treperenje, razlika između originala i novo snimljene pjesme je ogromna. Pjesme su gotovo neprepoznatljive. Original je tromiji i pjeva ga Adem, dok se ovdje vokala prihvatila Jadranka Katić i dala pjesmi neku svježinu i lakoću. Jadranka se bendu pridružila na albumu "Teatro Lunatico" 2009, a otpjevala je sve pjesme na novome albumu.

I tako sam krenuo redom preslušavati materijal. Original, pa nova verzija. Nova verzija, pa original. Teško je uopće raditi bilo kakve usporedbe, pa je najbolje ovo izdanje gledati kao potpuno novo studijsko izdanje, možda čak i novog benda, jer dio ljudi koji su bili uključeni u rad na prethodnima, sad nije bila blizu.

Vjerojatno će se najviše pričati o pjesmi Noćno cvijeće, na kojoj im je gostovao Dana Coley, legendarni saxofonista iz još legendarnijih Morphine, a činjenica je da čim on puhne u taj svoj instrument sve zamiriši na matični mu bend. No, nikako među tim pjesmama ne treba smetnuti s uma Tijelo, koje ima izvrsno ubačenu mušku vokalnu dionicu, hipnotičko psihodelične Cirkus i Poluprozirna (u originalu Poluproziran), te pop laganicu Ljudi s kojima provodim noć. Tu su još i zvukovno najbogatije Bića 1000 čudesnih i Od svjetla, koje su po mom mišljenju smjer u kojem bi se trebali kretati u nekim narednim izdanjima.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 25/02/2016