Četvrtak je konačno bio jedan lijep dan. Ne zato jer je pala vlada. Niti zbog novih prosvjeda. Nego, nije bilo kiše. Bilo je sunčano i vruće. Pravo ljeto. A događaja u gradu previše.

Počelo je u Booksi. Odnosno na trgiću ispred. Andrija Škare predstavlja knjigu. Štandovi s knjigama koje se mogu kupiti po sniženim cijenama. Većina poznatih lica u majicama, kratkim hlačama i japankama, a cure u ljetnim haljinicama. Relativno topli Zlatorog po klubskim cijenama.

Pokraj nas, drugi "ivent". Potpuno druga priča. Crveni tepih, štikle, kampari, kravate i zalizane frizure. Keune! Sudar dva potpuno različita svijeta.

Škare završava priču oko 21, a tu nastupaju The Marshmallow Notebooks. Nakon devet mjeseci nesviranja, ovaj puta su došli u proširenoj postavi, očito željni svirki. Gitara, bas, bubanj, mandolina i klarinet. Eh, klarinet. Odmah me bacilo dvadeset godina unatrag, kada smo Matija i ja bili na suprotnim stranama. On u publici, ja na stejdžu... No, vratimo se pred Booksu. Nizali su se hitovi. Publika je pjevala. Očito željni svirke, davali su sve od sebe. Cjelokupnu situaciju malo je pokvario spomenuti klarinet, koji se baš nije uklopio. No, ideja je odlična i spremna za razradu do neke druge svirke.

Kad smo već kod različitosti "ivenata", odmah nakon svirke The Marshmallow Notebooks, na drugi "ivent" uletili su trubači i razbudili malo društvo u štiklama i kravatama. Eto, tek toliko da se zna, da su i oni imali svoju muziku. Društvo i svirka zaokupili su me (naravno Jokić i kurikulum su bili glavna tema), pa nisam uspio otići do Kaveza na promociju vinila Erotic Biljana, a zakasnio sam i na početak svirke Ivane Picek u Močvaru, jer smo morali po Noisy Night merch. Stigli smo na vrijeme da se uvjerimo da je Ivana izrasla u kompletnu kantautoricu, a uz sestričninu pomoć ima i pravi "bend". Cure proizvode svakakve čudne zvukove, koje Ivana nadopunjava svojim specifičnim vokalom. Taman za vruće večeri.

Mala pauza na svježem zraku, da se gosti iz Dubrovnika namjeste na pozornici, dobro je došla i večer je mogla krenuti prema kraju. IZAE iza sebe imaju sedam albuma. Šest digitalnih i jedan na vinilu. Za vinil je zaslužna izdavačka kućica Noisy Night, iza koje stoji junak iz prethodne priče. IZAE nikad nisu svirali u Zagrebu. I bili su jako uzbuđeni zbog toga. Što se vidjelo i čulo iz njihovih priča i ponašanja. To je bilo simpatično i dodatno oplemenilo njihovu svirku. A svirka, je bila odlična. Vidi se da zatvoreni u četiri zida svoje sobice vježbaju do iznemoglosti. Jadranka ima predobar glas, a uredno ophodi i s tereminom. Adem izvlači iz gitare nevjerojatne zvukove, a u među vremenu i pjeva, i priča priče, i s "Mašom" dogovara koju će pjesmu zasvirati. Ponekad pregovori malo zašrkipe, pa su stanke među pjesmama malo preduge, ali... "Maša" je četvrti član benda, iz kojeg izlaze svi zvukovi koji nisu glasovi, gitare i bas. Bas svira Dejan i sve to drži na okupu. Tijekom večeri proveli su nas kroz svoj zatvoreni svijet, koji se malo pomalo počeo otvarati, a nadam se da će to otvaranje dobro doći i nama i njima, te da do njihovog povratka u Zagreb, neće proći godine.

pedja // 17/06/2016