home > mjuzik > Sami

kontakt | search |

MANGROOVE: Sami (Dancing Bear, 2015)

Duo Veverec-Starešinić, poznatiji kao Mangroove, u dvanaestoj godini izbacili su i svoj treći album. Iako im je punih šest godina trebalo da snime debut, od onda imaju zacrtan put (bar matematički gledano) izdavanja albuma, pa nas svake tri godine dočekaju s novim albumom. Tako smo nakon debuta Svijet za nas (2009.), imali "Put na mjesec" (2012.) da bi krajem ove godine ostali Sami.



Sami već na prvo slušanje još jednom potvrđuje da su Mangroove po svemu specifični, jer glazba kojom barataju i plešu između neo-soul-space-funk obrazaca kod nas nije uopće razvijena. To je ujedno i glavni razlog posebnosti dua. Onima koji ne vole specificirati žanr najlakše bih predstavio album kao pop ploču koja jednako godi pri večernjem opuštanju i jutarnjem razbuđivanju. Album glazbeno iscrtavaju dvije linije, koje mi na prvu nisu bile lako spojive. S jedne strane album ima space ugođaj kojim koliko bježi od srednje struje toliko istoj pripada, a drugu crtu nosi krug pjesama koji je izuzetno radiofoničan i bez problema će se svidjeti i većinskoj populaciji koja je relativno daleko od glazbe iole slične Mangrooveu.

Najbolji primjer za radiofonični dio su vokalne suradnje, prva od svih je "Pokušaj", podebljana (nažalost, malo previše) pekmezastim saksofonom Igora Geržine. Njegova dionica previše ubija (poput idealne kave koju ste nepažnjom zasladili dodatnom kockom šećera),a u pop duetu vrlo dobro komuniciraju Željka Veverec i Dado Topić. Radiofoniju, ali odmjerenu, posjeduje i opraštanje kroz pjesmu "Probudi se", u kojoj je vokale svojom solo dionicom pojačala 8-godišnja Ana Veverec. Ana je pjesmi dala pozitivnu vertikalu i dašak nostalgije. Sličan vez vodi Gibonnijeva "Vesla na vodi", koja kroz Mangroove nosi čistoću kroz minimalističko prikazanje, gdje veliki dio pjesme nose prateći vokali. Aranžman je toj pjesmi donio ecm-ovsku jazz boju kakvu njeguje Tord Gustavsen trio, a opet nije izgubljen Gibonijev originalni potpis. Mediteranski pop soul, u kojoj vokalno gostuje Tedi Spalato, nosi pjesma "Vila 21". Tedijeva interpretacija kao da je pogođena za pjesmu, a saksofon Vojkana Jocića (Starešinićev suborac iz grupe Chui) pozadinski ulazi u slobodniju jazz formu.



Space karakter, po kojem su poznati, nosi veći dio albuma. Kreće već od "Preludija" koji otvara album. Takav karakter unio je i tekstualni kontekst svemirske atmosfere u kojem operiraju "Ljubavna i "Sami". Space atmosfera pjesama prisutna je uz ocrtavanje minimalističke improvizacije, u kojoj jamming jedva da se osjeti. Stvara se dojam da se glazbenici u jednakoj mjeri i štopaju i puštaju. Obzirom da je jedan dio gostiju u jazz vodama, zanimljivo je primijetiti koliko su fokusirani da sve odrade po receptu glavnih aktera, pazeći da album slučajno ne izgubi prepoznatljivi ton.
[ ManGroove ]

ManGroove   © Sanja Šantak

Pjesma koja jedina posjeduje standardnu jazz formu je instrumental "Piano bar", koji ima Fourplay pristup, gdje improvizacijama komuniciraju Toni Starešinić i Zvonimir Šestak (kontrabas), a u drugom dijelu pjesme im se priključuje bubnjar Jurij Novoselić (drugi Chui suborac). To je trio koji bih jednom volio vidjeti zasebno na koncertu. Bonus albuma, pjesma "Human Nature", je obrada koja će većini biti poznata s kultnog Thrillera Michaela Jacksona, a ja je lovim kroz posljednju Miles Davis fazu, s njegova albuma You're Under Arrest (1985). Iako nisam zaljubljenik te Milesove faze, ona je itekako usporediva s glazbom koja je predmet ove recenzije. Kod oba izvođača je prisutan pop element, koji se slično grana kroz prizvuk klavijatura, ali kod Milesa truba preuzima glavni dio, a ovdje se ostaje na električnim crno-bijelim tipkama.



Novi album definitivno nosi jedan komercijalniji istup za Mangroove, ali je i dovoljno "uštopan" da ne možemo pričati da je ciljano napravljen po komercijalnim načelima kojim podilazi publici. Jednostavno ćete s ovim albumom ili kliknuti na prvu ili vam neće biti ni usputna stanica. Jedini strogo kontrolirani komercijalni pristup je pjesma "Pokušaj", ali ako će zahvaljujući toj pjesmi dugoročno doći do šireg auditorija, to je itekako dobro za ovaj duo.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 14/12/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The World Down There

PETRALE: The World Down There (2024)

| 08/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Blitz recenzije from crust till death

VARIOUS ARTISTS: Blitz recenzije from crust till death (2024)

| 07/11/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Moons' Shade

ATTUKA: The Moons' Shade (2024)

| 06/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Blight Privilege

NACHTMYSTIUM: Blight Privilege (2024)

| 04/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Bittersweet

VODITE VRAGA: Bittersweet (2024)

| 03/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Sami

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*