Prvi pravi album dvojca Rael nakon 3 EP-ija ponovno je novo iskustvo temeljeno na eksperimentima, minimalizmu, samplovima i ponešto organske svirke, no najveća novina jest da se David Minor po prvi puta u ovoj formaciji pojavljuje na vokalu. Glas mu je osebujan, sve do njegovog posljednjeg solo EP-ija "Farce" (2012) je bio samozatajno skriven i nikada nije do punog izražaja dolazio u prvi plan na njegova prva dva solo albuma. Ima šmek starinskih prljavih i oporih 'smoking' jazzera iz cirka 30-tih godina 20. stoljeća u čemu prednjači njegova baršunasta intonacija između Anthony Hegartyija i David Sylviana. Dakako, to i nije jedina vrlina ovog dugosvirajućeg debija, već čudnovate noir priče iz urbanog života 21. stoljeća koje Minor interpretira iz rakursa špijuna-promatrača, odnosno tumača vlastitog dnevnika punog frustracija, pritajenih paranoja i nemira, ili pak, vrlo bliskih osoba stavljajući na vagu individualne emocije, te život susjeda koje vidi kao vampire koji ljudima sišu krv. Pseudoseksualne preokupacije koje razvezuje nakon tri neobične uvodne, manje-više drone radnje "Athenas pirch (lost version)", "Care act" i "Double rule of three" stacioniraju se taman u sredini albuma kroz lagano-tugaljivu piano glitch baladu "Rabbit on the run", te erotikom nabijene "Canny roddent" i komični glitch "Iron pants" sa zanimljivim sampliranim asocijacijama. Jedini plesni ritmovi pristižu iz najkraće "Agony" s primjesama electro/acid-funka uz organsku svirku klavijatura, te donekle i u pretposljenjoj "Strewn" što pokazuje da se projekt može razvijati i u pogledima moguće žive svirke koja nije striktno orijentirana na laptop programe i samplove. Treba dodati da je u uvodnoj "Athenas pirch (lost version)" piano i violončelo odsvirao Nils Pot.

Rad nastavlja u određenu ruku prva tri EP-ija "Frame 1-3" (2010), "Frame 4-6" (2012) i "Frame 7-9" (2013) s otprilike sličnom pričom koja je ovaj puta fokusirana kroz osobne monologe i zapažanja kakve se stvari dešavaju kada ste u poziciji promatrača nalik paparazzu-voajeru, odnosno 'tihom đavlu', kako komično kaže posljednja kompozicija "Missive". S glazbene strane je ponovno minimaliziran u valovitim slow-down/chilli-out intervalima s dodacima interesantnih samplova, te je stilski prožet ukusnim adaptacijama ambijenata i naoko mirnije elektronike koja tek u rijetkim, navedenim slučajevima može pozvati i na lagani ples kojeg sam Minor figurativno oblikuje u svoju viziju suvremenog underground baleta. Od nekakvog mogućeg pop hita ovdje definitivno nema ništa jer Rael, a općenito i kompletni radovi sviračko-producentskog meštra Me Raabensteina nisu komercijalno upereni i kako god gledajući što je ovaj dvojac do sada napravio, jedina prava odgovarajuća kategorija jest indietronica na posebno atmosferičan način.

Naslovi: 1.Athenas pirch (lost version), 2.Care act, 3.Double rule of three, 4.Rabbit on the run, 5.Canny roddent, 6.Iron pants, 7.Agony, 8.Strewn, 9.Missive

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/07/2014