Završena je trilogija Rael EP izdanja koje ovdje finišira čistom histerijom. Priča je daleko jasnija nego li na prethodna dva mistična izdanja iz 2010. i 2012. godine: koliko je pomalo bizarna i aktualna, toliko je istovremeno i smiješna i, kako kažu sami autori David Minor i Martin Eugen Raabenstein, u rangu je neuroznog SF-a. Činjenica je da su javna otkrića Edwarda Snowdena razotkrila špijuniranje, praćenje i kontrolu daleko većeg opsega ljudi, tj. korisnika interneta i izvan političkih, vojnih, ekonomskih i društveno vitalnih područja djelovanja. Rael, odnosno Minor i Me Raabenstein ovdje se stavljaju u položaj običnih ljudi koji su također nadzirani i špijunirani u virtualnom prostoru, ali oni 'kontrolorima' nisu dali nikakve ciljane argumente, već su se s njima poigrali navevši u press materijalu onu staru poslovicu 'kad nema mačke, miševi kolo vode' iliti 'when the cat's away, the mice will play...'.

Kroz tri pažljivo blendirana i neočekivano rasplesana klaustrofobična komada s maničnim predznacima, sortirali su svoje privatne priče koje špijunima nisu mogle dati željene podatke u svrhu političkih sklonosti, raznih aktivnosti, predviđanja potrošnje i osobnih ponašanja. Situacije u koje su stavili svoje 'tajne agente' ispričane su putem posjete vlastitoj punici, obavljanju kupovine u kišno subotnje popodne, te pripremanju slanine i krumpirovog omleta nakon kojeg su očistili stol i zaplesali, ha-ha-ha.


rael. blue skirt joe from me raabenstein on Vimeo.

Prva skladba "Monsoon" iznenađujuće obara umjerenim plesnim ritmom, minimalističkom strukturom i jednostavnim elektronskim harmonijama s repetirajućim melodijama koje otprve ulaze u uho. "Blue skirt Joe" zalazi u dubstep-glitch s moćnim 'scratch' basovima i efektima proizvedenih na tko zna kakav način. Možda vox-extended tehnikom, možda samplingom, no u principu i ovo je prilično minimalistički urađena stvar u kojoj je utkana i određena doza 'driverskih' harmonija. Moram reći da mnogo sve ovo miriše na kompozitorsku tehniku Simple Minds s albuma "Sons And Fascination" i "Sister Feelings Call" (oba iz 1981). Najplesniji komad "Battle of awgh" poziva na plesni podij, pa makar to bila i kuhinja ili dnevni boravak. Ovaj dvojac je izbjegao suhoparni, recimo očekivani klišej house ritma uobličivši ga kroz eksperimentalni tempo s nekoliko unakrsno povezanih ritam-mašina, obiljem psihodelične atmosfere i bogato izrežiranih samplova u kojima se čak osjete gušenja i vokalne vibracije.

Sveukupno gledajući, od prvog EP-ija "Frame 1-3" koji je bio čudnovati križanac Kraftwerk, trip-hopa i glitcha prozvanog 'crafty-tafty', drugog daleko mističnijeg i psihodeličnijeg "Frame 4-6", do ovog završnog rada, Rael su izgradili 9 vrlo kratkih elektronskih cinematic underground-pop instrumentala koji zajedno iznose nešto manje od 40 minuta. Kada se svi zajedno redom slušaju stvara se dojam konceptualnog albuma koji se razvijao i stvarao pune 3 godine, a ova završna priča daje mu ultimativno važan aktualni pečat od kojeg nitko ne može pobjeći.

Naslovi: 1.Monsoon, 2.Blue skirt Joe, 3.Battle of awgh

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/02/2014