Početak karijere ovog bruklinškog muzičara seže u 1991. godinu, a prema pres materijalima bio je osnivač experimentalnih i industrial bendova kao što su THINGS OUTSIDE THE SKIN (Facility Records) and Tongue Muzzle (Facility Records) i član bendova Controlled Bleeding i The Qualia (WTII Records). Također, osnivač je i Facility Recordsa. Kad nije sudjelovao u gomili bendova i projekata, radio je i muziku za filmove.

Ovih šest pjesama koje su se "ugurale" u 54 minute materijala, prvo su njegovo izdanje za Silber Records. Osim samog sebe na albumu nije želio nikog drugog, pa je tako sve instrumente (sintovi, gitare, "ručno izrađeni instrumenti") sam snimio, producirao i naravno, napisao.

Pres materijal kaže, također, da je ovo "testament of loss", a tako se i čini nakon ovlaš pogledanih naslova pjesama (It Haunts Her, People Keep Asking and I Say You're Well, There Isn't a Day that Goes By), a bome i nakon preslušanog albuma.
No, preslušati album nije lako. Nema tu baš puno melodija. Nema ni pjevanja. Većinom su to zujanja različitih instrumenata, a dogodi se i po par minuta tišine, koliko god ja pojačavao glasnoću zvuka. No, unatoč gubitku, Chvad SB očito nije neki agresivac, jer većina pjesama je mirnijeg tonaliteta.

Tako se na A Hair Before Sundown, zaustavlja samo na "grebanju" po sintisajzeru, na It Haunts Her preko neprijateljskog gitarskog dronea recitira riječi utjehe…

Iako ja nisam toliko dubokoumno raspoložen da bi do kraja mogao shvatiti "što je pjesnik htio reći", "Crickets were the Compass" sigurno je jedan od ultimativnih drone albuma ove godine, ako ne i šire.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 19/07/2014

PS: Doma će se "dronirat" Ivan Kuzmić.