Kelis Rogers ili samo Kelis, na sceni je od 1997. i sve to vrijeme nije me pretjerano zainteresirala sa svojim opusom, osim s globalnim hitovima kao što su Milkshake ili Trick Me, no i oni su bili dovoljno prolazni da nikad ne posegnem za nekim njenim cijelim albumom. Vjerojatno bi istu sudbinu doživio i njen šesti studijski album, "Food", da se na spremam posjetiti ovogodišnji Bažant Pohoda festival i da ona nije najavljena kao jedan od headlinera festivala.

E sad, vraćajući se unazad skužio sam da u mojim kompilacijama nisu boravile samo spomenute dvije pjesme, nego ih je bilo još, pa kad sam ponovio gradivo, i preslušao ovaj album, baš se veselim njenom nastupu.



Kao što i priliči albumu koji se zove "Food" on počinje s doručkom ( Breakfast). To je jedna od najboljih pjesama Kelis, koje sam ja čuo, a ona u svojem funky rnb stilu pjeva "this is the real thing". A to bome i je "prava stvar" za ljetnu čagicu na nekom open air festivalu. Odmah nakon doručka prebacujemo se na "rebarca". I to ne bilo kakva. Jerk ribs imaju zarazni plemenski ritam i brass sekciju koja će se isticati svojom izvrsnošću tijekom cijelog albuma. Do polovice albuma uz servirano glavno jelo (Friday Fish Fry) već moli "give me what i want give me what i need", a do kraja, na desertu (Biscuits and Gravy), mirna je i poslušna.

Iako dio pjesama ima naslove povezane s hranom, nemaju to sve.

Hooch ima zaraznu brass dionicu koja bi digla na noge i one najzagriženije sjedače. Bless the telephone akustični duet s britanskim poetom dubokog i šarmantnog glasa Labi Siffreom. Floyd je triphopična spuštalica primjerena ranojutarnjem odlasku s fešte na kojoj su glavni hitovi bili Forever Be i spomenuta Jerk Ribs. Sa završnom ulazi u područje koje su Goldfrapp istraživali na svom debi albumu "Black Mountain".

Sve u svemu, Dave Sitek (TV on the Radio), opet je ispao čarobnjakom i uspio spojiti funky gitare i klasične brassove s elektronikom na najbolji mogući način.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 07/06/2014