Kaschade je glazbena impresija iza koje stoji Aleksandar Stojanović, koji iz albuma u album gradi neobične glazbene kulise, koje nekome tko tek ulazi u glazbeni svijet predstavljaju teško i nedokučivo glazbeno štivo. Igranjem eksperimentalizmom i koketiranjem s elektronikom, glazba mu je izvan postavljenih postulata bilo kojeg žanra i s te strane definitivno predstavlja jedan pomaknuti glazbeni svjetonazor. Toliko da se ponekad zapitate razumije li glazbenik sam sebe ili svojim pristupom želi namjerno biti netko kojeg velika većina ne može probaviti.

Zadnji fizički uradak je dvostruki instrumentalni album, ukupnog trajanja preko sto trideset minuta. Na svakom se nalazi po deset kompleksnih kompozicija, prvi cd je nazvan above, a drugi down. Pjesme na albumu su poprilično duge, neke i preko deset minuta. Uz svoje neobično suzvučje koje Kaschade isporučuje, potrebna je velika razina koncentracije da se album kvalitetno presluša. Ako i na tren omanete, odmah ćete biti izgubljeni, ne znajući slušate li istu kompoziciju ili već slijedeća svira. Kad bih raščlanio ova dva cd-a, koliko god da su slični, imaju i neke razlike. Drugi cd je malo mračniji i intimniji, na manjem naglasku dinamičkih uzleta, ali opet moguće da je to u percepciji slušaoca.



"Cartridge", jedna od laganijih pjesama, svojom mirnoćom i laganijim tonovima kao da servira predigru ambicioznioj "Kazitium", jednoj od zanimljivijih pjesama na prvom cd-u. Tu je autor neobičnom igrom modernog avangardnog jazza s primjesama elektronike stvorio dojam doživljavanja apokalipse svijeta. Laganijim krajem pjesme kao da se želi naglasiti da je nakon apokalipse došlo novo, nesigurno vrijeme. "Robotics", najduža kompozicija na albumu, čini se kao da govori o proizvodnji i prodaji robota. Robota kao u filmu "West World", onih koji pred kraj filma naprave pobunu i masakr, boreći se protiv ljudi. Cijeli album bih možda najlakše opisao kao putovanje kroz znanstveno fantastične filmove, gdje svojom atmosferom na prvo mjesto stavljam film "2001: A Space Odyssey". Štoviše, siguran sam da su Kubrick i Kaschade djelovali u isto vrijeme, putevi bi im se ispreplitali.

Prvi jednako avangardni album s kojim sam vukao paralele pri slušanju Independencea bio je Live at Pompeii, Pink Floyda. Jednako bizaran i teško slušljiv, zasigurno nije u vrhu najboljih ostvarenja grupe, ali opet svojom zagonetnošću privlači slušatelja. Takva je i igra koju Kaschade prostire pred nas, koristeći moderne efekte i računalo kao oblikovatelje zvuka. U nekom od intervjua s autorom albuma, pročitao sam da je glazbeno odrastao uz progresivni rock. Progresivni dio definitivno je vidljiv u njegovim pjesmama, između ostalog kroz neobične solo dionice i vremenske dužine kompozicija. Psihodelija koja se provlači kroz album ima utjecaje u grupi Silver Apples, pa će jedan dio fanova srebrnih jabuka naći svoje mjesto pod suncem i s ovim albumom. Destrukcija kakvu je imao američki duo Suicide na istoimenom prvom albumu, također možemo uzeti kao jednu od poveznica s Independence.

Aleksandar Stojanović aka Kaschade kroz ovih dvadeset pjesama kod kojih u prvom redu prevladava synth i specijalni efekti, napravio je album koji je teško dokučiv široj populaciji. Elektronika kojom je protkan ovaj album namjerno želi biti drugačija od sveg prije. Kaschade ne izvodi svoje pjesme uživo, takav način promocije trenutno ga ne zanima, što je šteta, jer uz dobru video instalaciju koja bi pratila koncertni nastup, dobio bi potrebnu treću dimenziju koja bi zaookružila njegovu neobičnu kombinaciju new agea, avangarde i elektronike. Čak i bez vidljive video instalacije album ima onaj unutarnji glas, tijek misli koji se prepliće kroz tijek misli u vašoj glavi.

Probajte zažmiriti i prevrtiti si zadnjih x dana kroz glavu. Glazba koja bi bila idealno pripasana vašim događajima uz te slike, bila bi jednaka kontra radnji, odnosno slikama koje vrtite slušajući glazbu s ovog albuma. To bi možda bilo, pojednostavljenim jezikom i najbolji opis ovog albuma.

Naslovi: CD1 [above]: 1. Atmohilium, 2. Washington, 3. Signature, 4. Cartridge, 5. Kazitium, 6. Dianetics, 7. Caffeine, 8. Ketchup, 9. Jaeger, 10. Interphone; CD2 [down]: 1. Atlas, 2. Spray, 3. Diesel, 4. Nature, 5. Robotics, 6. Sphinx, 7. Journalist, 8. Medicine, 9. Hilton Fling, 10. Skateboard

ocjena albuma [1-10]: 5

jura // 18/04/2014