Aleksandar Stojanović, poznatiji kao Kaschade, zbilja je osebujan novosadski glazbenik. Iza njega je nekoliko albuma, a njegova glazba je kompleksna i mnogima nedokučiva. O njegovoj glazbi, te što njega zanima pri tom istraživanju i još mnogočemu, pročitajte u ovom razgovoru. Obzirom da je Aleksandar jedan dio života proveo u Njemačkoj, pomalo se u našoj komunikaciji borio s padežima, ali mi smo komletan tekst pred vas stavili u izvornom obliku da se ne izgubi autentičnost.

Pozdrav Aleksandre! Ajmo odmah u glavu, tko je Kaschade?
Muzički projekat Kaschade je dokument koji nije ispričan dobro. Umesto da je rodjenje proisteklo iz magije raznih pudera, ostvarenje je došlo iz lokvi krvi. U samom radu oseti se oštečenje raznolikih gromova u sikitanju strasti. Ipak kanalisanje i usmeravanje, spretne al tudje ženkse ruke, ostvarenje u neznanju/znanju prepliće vreme i prostor. Preko krvnih pločica poprimava flastere. I dan danas flasteri su ostali u vernom orginalu. Prema autorskom redosledu Kaschadeova diskografija ide sledečim redosledom. Introduction(2013), Independence(2014) i Underworld(2015). Obzirom na komlekstnost glazbe koju izvodiš, kako bi predstavio svoj glazbeni stil?
Nisam kadar da govorim što zanči jednostavno a snažno ili intelektualno zamorno. Nije ni alternative. A nije ni ambient. Nije ni elektronic. Kaschadeova muzika se može svrstati u slijedeće katagorije. Avantgarde, Ambient, Dark Ambient, Experimental, Synthpunk, Punk Jazz, Space Music, Drone.

Dosta tvojih albuma izašlo je za zagrebačku nezavisnu kuću Slušaj najglasnije. Koliko si zadovoljan suradnjom sa Zdenkom Franjićem? Zašto baš on?
Razumeo sam politiku same izdavačke kuće na samom početku. Prema njegovom lagodnom stavu delovao mi je kao punk rocker. Smatram da je to više izdavačka kuća za punk rock glazbenike nego za instrumentalste. Dakle punk rock, hard rock, blues glazbenike. Sasvim pozitivno i korekno.

Koliko stigneš pratiti ostale izvođače sa Slušaj Najglasnije?
Preko nekoliko instrumentalista poput Ana Never, Metak za zlikovca i Ivan Čkonjovića došao sam ustvari do saznanja za Slušaj Najglasnije. Tko i saznanje da je to matična muzička kuća grupe-Goribor.



Smatraš li da je izdavač bitan pri izdavanju albuma?
Smatram da je sve bitno. Da sam poslovni čovjek, kao što to nisam, bilo bi mi sve bitno. I muzički underground bi doveo u industriskoj mašineriji. Pedantno i strogo odradio. Pregledao dokumente. Termine. Palio i gasio svijetlo u pravim trenucima. Zapošljavao On-line prodavce. Informatičare sa softverskim i hardverskim znanjem. Štampanje postera, stikera, bedjeva. Dodirlivih i nedodirljivh(online) magazine. Hugh hafner u središtu arhive bez rukavica. Prema mojoj vizonarskoj proceni u budučnosti će biti više-poslovnih ljudi, što se tiče glazbe, nego samih glazbenika. Što je također korekno i pozitivno.

Koliko smatraš da je pozitivno strogo internet izdavanje albuma ili si pristaša da album treba dobiti svoj fizički medij, bilo lp ili cd.
Kažem sve je bitno. Internet ne-može da škodi kao ni šarena LSD gramofonska ploča. Kolekcionari očekuju raznolike medije. Da sam poslovni čovijek, kao sto to nisam, redosled bi išao po sljedećem redu. Gramofonska ploča, Audio Digital Disc pa MC kaseta.Dulje gledano redosled bi se nastavljao-Deluxe Edition, Limited Edition, Remaster. Posle osam sati rada ili škole, on/ona želi da je slobodan čovjek. Da je u svojoj sopstvenoj crkvi opuštanja ili edukacije. U svom ambijentalnom porostoru dal to Boho Style ili Gothic Style ili nebitno. Ljudi su materijalizovani i traže materijalstvo. Materijalstvo je jednako materinstvu.

Meni se nekako čini da glazba kad se sluša s ploča ili cd-a puno lakše ulazi u slušatelja. Pri slušanju preko kompjutera previše prođe mimo nas, bez mogućnosti da nas pošteno dotakne.
U pravu ste. Za mene je sve bitno tako da sam kao djete znao točno. Još onda sam točno znao što koji izdavač izdaje. Kakav mu je katalog. Tko je MusicUser a tko Search and Enjoy. Zašto je Ammonite Records devedesetih bio najpozitivniji za instrumentaliste ili eksperimentalne grupe. Kakva je razlika izmedju Major label a kakva Independence label. Kako izgledaju logo njihove firme. Tko angaržuje grafičke dizajnere, fotografe, novinare. Danas to dobro obavlja Miner Records.

Neki tvoji albumi minutažom uredno prelaze sto minuta. Koji je razlog za stvaranje tako dugačkih glazbnih djela?
Šarenolikost ima u Kaschade glazbi. Experimentalna glazba ili Experimental rock je više evropska tvorevina nego Američka. Pod evropskom tvorevinom tu ulazi žanrovi kao sto su Avant-garde, Ambient, Dark Ambient, Industrial, Post-Rock, Darkwave, Synthpop, Drone. Vjerovatno zato što sam kao tinedjer slušao više grupe nalik Glenn Branca, This Heat, Angelo Badalamenti, Smashing Pumpkins, Bauhaus, Mike Oldfield, Talk Talk.



Zadnji singl "Dark Advance" zato me još više iznenadio trajanjem ispod dvije minute. Ispričaj mi priču o tom singlu.
Dark Advance popravilo traje oko pet minuta ali zbog manjka video materijala smanjen je na dvije minute pa i manje. Maxi-Single verzija u kome se nalazi Dark advance nalazi se još jedna numera- Philip K. Dick. Nepraktikujem Maxi-Singlove tako da će u skorije vreme biti zamenjem pravim omotom kao i albumom. Radni naslov albuma nosi naziv "Architecture" i trebao bi da izadje 2017(pauza)Mislio sam da ću biti kadar kao Jazz muzičar-da u godini izdam tri albuma. Medjutim tempo me je razočarao. U ranijim godinama, imao sam tu koliko pozitivnu toliko negativnu crtu vorkoholizma. Mučnina me je prekinula te sam se strovalio u krevet sa drhtanjem. Pa se vraćamo na početak(pauza)Što je dobro. Sve je dobro. Dobro je što Mike Oldfield ima skoro tridesetak albuma. Takodjer je dobro to što Talk Talk ima 5 albuma.

Nekako mi je taj singl puno pitkiji u odnosu na prijašnje radove, posebno ako ga uspoređujem s posljednjim album Independence. Slažeš li se?
Nemože se jedan Single usporediti sa celokupnim albumom. U svakom albumu imam kompozicije različitog karaktera. Dark Advance ide uz numere kao što su rjecimo Accretion disk, Watercolors, Cartridge, Dianetics, Interphone, Journalist, Medicine(pauza)Dark Advance je osjećajno ambientalno delo.

Koji su planovi nakon singla, hoće li on izaći na cd-u ili će se možda pojaviti na novom albumu?
Kad se pojavi album najverovatnije 2017 onda će se Single trenutnog omota skloniti i zameniti pravim omotom. Da, treba da izadje u format digitalnog diska. U skorije vrjeme oćekujem da pojedini albumi budu pretopljeni u gramofonske ploče. Moraju!!!Sa imperativom.

Slušajući tvoje radove, tvoj izričaj mi se čini itekako originalan. Otkrij nam tajnu svoje originalnosti?
Nema tu orginalnosti. Jednostavno glava želi sherzo a ruke se polako počinju stezati ka… Meni je naprimer misterija kako je grupa The Fear(I don't think about you) uradila orginalno delo. Lisa Stansfield je najorginalnija(pauza)kada isključi mikrofon.



Treba li slušatelj biti glazbeno načitan da pronađe sebe u onom što ti radiš?
Dobro pitanje ste mi postavili. Odmah da je jasno da je Kaschadeova glazba namenjena za intelektualce. Pod intelektualce smatram-muzičare, novinare, pisce, strip autore, slikare, grafičke dizajnere, graffiti vandaliste, fotografe, kazališne glumce, PR team, poslovne ljude i meni najdraži i najbitniji. Medicinari. To je moj životni san koji nisam ostvorio(pauza)Pratim hirurgiju kao biogenetičare. To je futuristika današnjice i sutrasnjice. Uvjek sam zamisljao da ću izgraditi biogeneticki centar koji ima arhitekturu-The Geisel Library.

Tvoji radovi mi na prvo slušanje podsjećaju na soundratrack za film koji još nije snimljen. Možeš li zamisliti sebe da radiš konkretnu filmsku glazbu, koji žanr bi tebi bio najnapetiji?
Radio bi dokumentarac za Shepard Fairey ili Blu (Street artisti). Za Christopher Nolana. Pa čak i za Andrew Blake koji snima Erotske Filmove. Predivni ambijenti kao i predivna ženska tjela.

Koji su bendovi i događaji najviše utjecali na tvoj rad? Obzirom da si jedan veći dio života živio u Njemačkoj, koliko je tamošnja elektronska scena utjecala na tvoj rad?
Rodjenjem kao i devedesetih u Njemačkoj meni je bio najlepši period moga života. Upoznati tamo školski sistem kao i prijateljstvo je-za stalno. Možda se kaže da su Njemci hladni ali smatram da su isto tako i dobri ljudi. Nikoga nevredjaju i gledaju svoja posla. Ako raspravljaju o ozbiljnim stvarima, treča osoba nema sta da zna. Diskretnost je kod njih velika vrlina. Pored toga imaju kvalitenu muzičku scenu kao i sve ostalo(pauza)Sama Njemačka je uticala na moj rad. Stoga joj se zahvaljujem.

Koliko koncerata i glazbenih festivala brojiš iza sebe? Može li tvoja glazba s albuma uopće biti reproducirana uživo?
Nažalost nisam se ostvorio kao mužicar koji nastupa uživo. Znam da je ovde veoma bitno održati nastup medjutim moj status je da sam studiski muzičar. Preuzeo sam dosta veliku odgovornost plus da negovorim o sljedećim projektima. Rekao sam da imam zdravstvene problem, stezanja grčeva u glavi i ispod vrata. To sam napomenuo u Bruskin On-line intervju, kada sam razgovarao sa Tomislavom Žegurom. Isto tako imam i glasofobiju. Umesto javnog odgovaranja tražio sam da radim pismene testove. Čjesto kada odem na promocije ili predavanja jednostavno pocrvenim kada me neko prozove.
Bilo to pozitivna ili negativna kritika. Čak više i na pozitivnu kritiku. Umerenost i ravan ton je dovoljno pedagoški da se obavljaju pozitivni poslovi. Ponekad se čudim kako naši ljudi kažu da postoji pozitivna i negativna trema. Trema je sama po sebi negativna.

Postoji li kod tebe nešto što bi izdvojio kao dosadašnji stvaralački vrhunac?
Da sam postao medicinar hirurg ili biogenetičar, onda bi Vam mogao rjeći da sam učinio stvaralački vrhunac.

Koliko je spotova iza tebe? Mogu li spotovi široj populaciji pojačati interes za tvoj zvuk?
Posto sam Studiski mužicar, točnije muzički projekat i pošto neradim nastupe. Dakako, muzički video spotovi su mi bitni u promolisanju. Nisu mi toliko važni ali su mi bitni za prezentaciju tog ili tog muzičkog instrumentala. Oko četiri ili pet video spota imam. Nisu bog zna što ali prezentuju koliko toliko antikvarnice, graffiti dizajnere različitih street artista ili gradjevine koji ponekad mogu da izgledaju nalik svemirskim stanica. Promolišem subkulturu koja nestaje.

Čitaš li glazbene portale? Dotiču li tebe i koliko osvrti na tvoje radove, boli li te nepozitivna kritika?
Naravno da čitam glazbene portale. To su elektronske stranice koje pre ili kasnije u sutrašnje vrjeme treba biti registovana i arhivirane. To su na neki način novinarski spisi, vaši rukopisi ili dnevnici. Postoji portali koji su underground ili subkultura-a ispostavi se da su potpuni meanstreem. Postoji i portali koji su se nažalost ugasili a kvalitetni novinari pisali u njima. Postoji naravno i glazbeni portal koji su zaista dobronamerni, moderni i posvećeni svom radu. Volim i kada se novinar izbori za autorsku emisiju i sam postane odgovorni urednik. Da prepozna što je korekno za prezentaciju. A ne samo da čujemo eho jedne te iste strane. Ah, ta nimfa nam baš nije pomogla. Generalno gledano.

Kako promatraš trenutnu underground scenu u regiji, ima li tebi nekih zanimljivih novih lica?
Naravno. Ima zanimljivih imena koja slušam-Grupa Wolfram, Consecration, E-play, Ola Horhe, Lizards Exist, Ana Never, Ivan Čkonjović, Lovely Quinces, Wooden Ambulance, Brigand, Third I, Figurative Theatre, Dreddup, Borghesia, MRT, Xanax i Milan B. Popović izdanja.
Za kraj, zahvaljujem Vama kao i terapija.net teamu se što ste mi omogučili intervju!!!

jura // 02/03/2016