home > mjuzik > Amer, EP

kontakt | search |

FUCK THE FACTS: Amer, EP (self-release, 2013)

Umjesto albuma dobiven je samo kratak EP. Nešto manje od 17 minuta s čak 7 pjesama pokazuje rapidni nastavak 'smirenijeg' rešetanja deathcorea u kome se sve više i više pojavljuju melodije i čišći vokali koje ovom prilikom uz kreštavu Melanie Mongeon izvikuje i sam gitarist Topon Das.

Njihova namjera očito nije prebaciti se na momentalno najpopularniji kolosjek metalcorea, ali nisu niti daleko od njega vješto balansirajući na žestokoj prepoznatljivosti kombiniranoj s laganijim, pa i katkad psihodelično-ambijentalnim dionicama. Osim što su ovdje prisutne značajne stilske novine, ovo je također jedno od njihovih raritetnijih ostvarenja budući da su sve pjesme odvrištane na francuskom jeziku. A koliko sam uspio prošvrljati njihov katalog s brojnim split izdanjima i solo EP-ijevima (ima ih zajedno oko 20-tak), čini mi se da je ovo prvi u potpunosti napravljen na njihovom materinjem jeziku, no teško da će i govornici francuskog dokučiti šta se sve to vokalno odašilje u membrane mikrofona.

Pjesme su posve različite, odudaraju jedna od druge, a već prva "Une triste vue" iznenađuje mirnim dobošarskim tempom koračnice koja se pretvara u kompleksno ritmičko rešetanje s finim gitarskim melodijama i završnicom u neočekivanom ambijentalnom psycho ambijentu amplificirano/ akustične gitare! "Vent du nord" i "Panser la plaie au lieu de soigner le mal" su u njihovom klasičnom stilu, no primjetan je upravo spomenuti melodijski tretman u drajverskom izdanju; pjesme jednostavno putuju psihodeličnim sferama urnebesnih tempova. "A void" i "Jour de souffrance" su vrlo kratke (oko minutu i pol); prva je vrlo lagana s elementima sludgea i gitarskih atmosferičnih eksperimenata, a druga dvodjelna s ispreplitanjem mirnog i jednostavnog hardcorea i čvrstog deathcore fiksiranja. Također i duet vokali Topona i Melanie igraju vrlo dobru uzajamnu konzekvencu koja štima ko' urica. Galopirajuća "L'enclume et le marteau" doslovce razara tempom i melodičnim solažama, te neočekivano odlazi u fade-out sa čistim staccato intervalom.



Naslovna "Amere" izaziva nevjerojatnom finoćom s pop ugođajem koliko je god to uopće relevantno za prispodobiti u njihovom stilu s obzirom na vokalnu interpretaciju, no pjesma ima strahovito melodičnu himničnost kakvu nikad od njih do sada nismo dobili. I naravno, kakav bi to aranžman bio da nema ritmičkih rafala u barem jednoj kraćoj dionici.

Poznavateljima njihovog dvadest godina dugačkog staža "Amer" se doima velikim i prijatnim iznenađenjem. Starost je neminovna, ali u velikom stilu još uvijek praše energično s doduše daleko distanciranijom i znatno smirenijom energijom ne odustajajući od svojih osnovnih stilskih karakteristika koje ovdje prerastaju u vanžanrovski segment. Znala je Melanie ranije ponekad iznenaditi 'clean' vokalom koji bi u ovakvoj šarži hardcore sprege s mirnijim intervalima dobro 'sjeo', no ipak se odlučila za svoj screamo kojim parira starom ortaku. Možda i namjerava jednog dana kompletan materijal napraviti služeći se čistim arijama što bi bendu znatno proširilo auditorij s obzirom da su ime koje neprestano okuplja nove fanove širom svijeta. I u principu, to uopće ne bi bila loša solucija.

Naslovi: 1.Une triste vue, 2.Vent du nord, 3.Panser la plaie au lieu de soigner le mal, 4.A void, 5.Jour de souffrance, 6.L'enclume et le marteau, 7.Amere

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/10/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack

MATEJ KRAJNC: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack (2020)

| 24/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: S&M2

METALLICA: S&M2 (2020)

| 22/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Støries Øf Undeniable Abhørrence

Abhorrent Cabaret: Støries Øf Undeniable Abhørrence (2020)

| 22/09/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Here

GLIGOR KONDOVSKI: Here (2020)

| 17/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Vertigo

ZAKK SABBATH: Vertigo (2020)

| 16/09/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*