Danas se sve i svašta navodi pod indie (independent) rock, ali je to prvenstveno značilo za onu rock muziku koja je bila teška za utržiti široj publici. Ono što su velike izdavačke kuće izbjegavale jer za mase nije bilo lako probavljivo, objavljivali su manji ali slobodni labeli ili, kao kasnije, čak i izvođači sami. Ali vremena su se promijenila. Ono što je prije bilo odgurivano na muzičku periferiju, u međuvremenu je postalo naširoko prihvatljivo. Indie pokret je postao možda i glavna pokretačka snaga rocka, iako je upravo kroz njegovu rastegnutu raširenost izgubio na izvornom identitetu. Međutim, to ne znači da ga više kao takvog i nema. Ovaj zagrebački kvartet je već šesta godina sinonim za nezavisni rock. Naime, otprilike ide ovako: u pravilu, domaći bend objavi album sam, ili za nekog domaćeg/regionalnog izdavača i ako ima sreće i želje, onda i za nekog inozemnog. Cripple And Casino su obrnuli taj put i prvo izdanje im je objavio američki label Radio Is Down, da bi potom na sebe skrenuli pažnju i ljubljanskog Moonlee Recordsa. I sada oni zajedno kolaboriraju na ovom novom uratku. Muzika ovih Zagrepčana se ne napaja iz sofisticiranih tehnika, besprijekornog zvuka i hitoidnih pjesmica, već prije svega iz divlje i nesputane energije. To su pokazali na svom istoimenom prvijencu iz 2009., a nastavljaju i u ovom novom, drugom po redu albumu "With High Regards". Deset žestokih i bučnih komada, koji ne kriju utjecaje bendova kao Sonic Youth, ali provučeno kroz njihovu vlastitu matricu, dovoljno da ih se ne može optužiti za nekakvu tobožnju neoriginalnost. Petra (vokal), Darko (gitara), Marko (bubnjevi) i Zec (bas) su našli svoj autentični kontra-mainstream put, nikad ne odstupajući izvan granica svog noise rock/post-punk stila. Divlja distorzija, isprekidani ali energični ritmovi i za ovdašnje uvjete nesvakidašnji, emocijama nabijeni scream/clean/growl ženski vokal su grubi opisi ovog benda. Nešto više od pola sata većinom brahijalnih ritmova i ekstremne distorzije? To svakako ide ako se kao ovdje uglavnom već antikvirani elementi gore spomenutih stilova iznova pomiješaju i na eks otprže od strane ljudi koji očito zaista vole i uživaju u tome. Rezultat je neobuzdani i predivno ludi album, kao metafora za njegove, očito isto tako lude i beskompromisne autore. Ne, eksplozivna emotivnost ovih pjesama ne zvuči kao pokvareni kuhinjski apart, već kao božanska motorna pila. To važi i kad Petra doslovno reži poput kakve grabežljivice u "Brand New", u "F 23" kad gitara oponaša sirenu Hitne pomoći, ili kad ubace u malo sporiju brzinu u završnoj "Crystalize". Gitarska distorzija kao posvećeno sredstvo ispoljavanja osjećaja, ukriženo s frenetičnim vokalom i helikopterskim ritmovima bubnjeva i basa - album "With High Regards" nema slabih točaka. Ali nije za mekušce i ljubitelje uglađenog, salonskog zvuka. On je više kao terapija za zakočene osjećaje i sredstvo za njihovo ispoljavanje. Za eventualne nuspojave, međutim, ne odgovara nitko.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 19/02/2013