home > mjuzik > Dvica

kontakt | search |

SHEITANS: Dvica (Dancing Bear, 2012)

S opakim omotom u znaku 'dečka', 'babe' iliti 'dvice iz briškule', odnosno igračom kartom koja je u nekim kartaškim igrama najslabija karika, a usput može i jako gadno zagorčati protivnika, županjski Sheitans se ponovno vraćaju u rulet čvrstog r'n'r-a.

Sve one pozitivne kritike koje su popratile odličan debi "Lica sa tjeralica" (2009) dobivši i laskavu titulu najboljeg debitantskog regionalnog rock albuma (nagrada Indexi 2010) i dalje stoje na mjestu. 12 velikih pjesama u r'n'r-u skupiti na jedno mjesto i nije samo tako lako. Vjerujem da su Sheitans imali daleko veći problem nego li prilikom snimanja prvijenca; ovaj puta su išli na kartu čvrstih i sigurnih aduta koji su se iskristalizirali iz njihove svirke, te ništa nisu prepuštali slučaju budući da u arsenalu imaju još gomile pjesama. A da su napravili odličan izbor dokazao je ovaj album.

Čvrsta i uigrana svirka ritam sekcije, upečatljivi vokal frontmena i gitarista Dejana Đukića, te vrlo dobri tekstovi izmamljuju one glavom 'klimave u ritmu' geste kao kad su se nekad davno slušali novi hitovi The Rolling Stones, Led Zeppelin i Deep Purple. U naoko skuliranim i tehnički perfektno odsviranim kompozicijama sa svim potrebnim medikamentima, Sheitans raspredaju vrašku priču o ovom prokletom svijetu ne uplitajući se u nikakav određeni socio-politički angažman. Ali, on je vidljiv iz svake pore ne aludirajući na nikakvo buntovno razmišljanje, već na elokventost ljudi koji su svijesni svojeg intelekta da sa moćnim stihovima naprave prave budnice s 'malim kartama'.

Jedna od takvih pjesama je "Brojalica" koja će možda u njihovoj daljnoj karijeri biti beznačajna u slučaju da postanu popularni, no u ovakvoj teškoj situaciji za pravi r'n'r, to je uistinu teško očekivati. Ovako kako jeste, to im može poslužiti kao odličan alternativan rock komad s kojim ubiru fanove, a refren 'hej ti dole/ kako ću do gore/ stepenice brojim, uzalud se znojim/ nikad neću napraviti hit' može pribaviti mnogo simpatija onih koji vole ovakav klasičan rock zvuk.



A tu se može dodati i žestoka pjesma "Sve su moje bivše napustile grad" u kojoj Dejan pjeva 'moj je život slijepa ulica, pun skretanja i lutanja, moj je život jednostavan znak, sve su moje bivše napustile grad'... Praktički, ovo su jedine 'dvice' na albumu, oni neki tajni individualni aduti iz rukava, dok je ostatak materijala izuzetno nabrušene naravi. Naravno, s puno aduta u 'jakim bojama' koje su metaforički od strane samog benda uokvirene u pesimistički morbidan omot albuma.

Uvodna "Ustani" je najžešći komad u pravoj r'n'r 'davoriji', točnije:

pred ovim svijetom oči zatvaram
ljudska me glupost snažno umara
neću da čekam više nikoga
da čekam novih 500 godina

pasivno društvo želi promijene
a ništa bitno ne poduzima,
nema radikalnih poteza u svijetu iluzija...
vrijeme je da se nešto promijeni
vrijeme je da se nešto pokrene
do kada misliš klečati - ustani!


Nakon ove moćne budnice slijedi još jedan sjajan komad "Heroj generacije" s pričom o nasilju među omladinom koja ima veličanstvenu autorsku prizmu. Dejan ne potencira nikakav bunt, već se deklasiranom klincu koji je prebijen obraća iz visokog, ali i jasnog aspekta - 'oni su ništa, a ti si sve'. Usporediti ću paralele s prvim albumom Prljavog kazališta gdje je Davorin Bogović pjevao o tome 'kako pamti samo udarce' i da je 'izgubio sliku iz legitimacije' (pjesme "Na posljednjoj tramvaskoj stanici" i "Sretno dijete").

Potencijalni hit albuma je "Lova", prljava grungersko/southern-rock nabrušena kompozicija koja govori o beznadežnosti ovog pokvarenog svijeta i vjerojatno će postati ultimativni klasik benda. Loša perspektiva i bezizlaznost situacije se provlači kroz tekst:

sad svoje snove prodajem
sudbinu svoju trgujem
više ništa nije ostalo da izgubim

svaka se greška ponavlja
skupo ju platim, ne zaboravljam
više za ništa se ne isplati živjeti i preživljavati

kupim ostatke sa stolova
hranim se tuđim dušama
moja više nije dostupna
ona je prodana za šaku dolara
osjećam slatki okus pobijede
dok hodam punih đepova
prazan iznutra se radujem
ja sam nitko i ništa
ja sam nitko i ništa

sad te imam pa te nemam, sad te imam pa te nemam...
u bolesnom društvu ti si omiljena tema


Pjesme "Nikad dovoljno dobar" i "Život kao žilet" spram ostatka materijala imaju dobru prosječnost koju podižu sofisticirani stihovi o životnim svjetonazorima, a čak 7 i pol minuta dugačka blues-country/cabaret laganica "Nema boljeg jutra" donosi jedini predah u ovaj vrlo žestok r'n'r album. Pjesma ima vrline Nick Cavea, puninu priče strepnje i slutnje, te je podijeljenja na dva dijela, od kojih je drugi intenzivno pojačan sa gothic piano ritmovima njihovog lokalnog prijatelja Baneta, sjajnom gitarističkom distorziranom solažom i neočekivanim eksperimentalističkim noise finišem. Iznenađenje albuma je "1573" sa reperskom dionicom njihovog ko-producenta Krmeta koji se ranije proslavio gostovanjem u pjesmi Brkova "Tolerancija".

Prvi singl "Večeras ću možda svratiti do tebe" je potpuno drugačiji od ostatka materijala; u njemu nema niti malo ljutnje i jedna je od najljepših klasičnih radiofoničnih rock-pjesama koje Hrvatska i BiH scena imaju u svojem arsenalu. Ovdje se nalazi u dvije varijante - u umjerenom country-rock tempu s akustičnom gitarom i starinskim zvukom hammonda, te kao skraćeni radio edit. S druge strane, još jedan senzualan komad "Voodoo magija" je urađen u brzom plesnom blues tempu koji očarava sa gitarističkim psycho efektima i pozitivističkim tekstom u kojem nema opijata kao što bi se moglo naslutiti, već strasnog seksa.

Ovim albumom bend je potvrdio sve epitete debija proširivši moćan r'n'r zvuk sa klavijaturama gosta Baneta napravivši impresivnu pjesmaricu u kojoj gotovo svi brojevi leže kao potencijalni aduti na stolu. Naizgled bi se reklo da je bend skroman jer se ne nameće goropadnošću i bahatošću, te 'velikim' i 'gorućim' porukama, naprotiv, njihove pjesme zalaze u individualnost ljudskog karaktera, u pikantna koketiranja i zavođenja, kao i u slomljena srca. A osim toga, mnoštvo stihova direktno ili metaforički zbori o današnjici i teškom životu. U njima se ne kuka i ne strepi, već se hrabro ide dalje podižući adrenalin klasičnim r'n'r riffovima s mnogo distorzija.

Od ovako zrelog, iskusnog i svirački moćnog benda sve osim potvrde izvrsnosti kakvoće bila bi tek prosječnost koje ovdje gotovo i da nema.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/11/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Crescendo

THE SCARABEUSDREAM: Crescendo (2019)

| 10/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Krajnc pričakuje obisk s najvišje inštance

MATEJ KRAJNC: Krajnc pričakuje obisk s najvišje inštance (2019)

| 09/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: DIV / 22 / Nasmeši se i reši me

ORVEL / SEINE / BOHEMIJA: DIV / 22 / Nasmeši se i reši me (2019)

| 09/07/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Jutro u zavoju. Čvor

ČOPOR: Jutro u zavoju. Čvor (2019)

| 07/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: The Furnaces of Palingenesia

DEATHSPELL OMEGA: The Furnaces of Palingenesia (2019)

| 06/07/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*