Sheitansi imaju novi album "Dvica". O njemu, a i još nekim vitalnim r'n'r stvarima pričao nam je frontmen i gitarist Dejan Đukić. Zaposlen, radišan na mnogo frontova, te uz to kreativan sa svojim bendom koji radi punom parom čvrsti r'n'r, odškrinuo nam je vrata svojeg života... Možda i niste znali, ali bend uz dvadesetak objavljenih pjesama na dva albuma ima još cijelo brdo autorskog materijala za dobru svirku koja bi u kompletu mogla potrajati kao jedan cjelovečernji open-air festival sa 7-8 izvođača. Novi, drugi album je tu, kako bi ga ti opisao? I što slušatelji mogu očekivati na njemu?

Kompaktan, uzbudljiv, nepredvidiv, čudesan, iskren, bolan. Ne znam. Puno je tu gnjeva, ljubavi, sreće, očaja, borbe, no prije svega ljubavi prema glazbi i samom stvaranju iste. Slušatelji mogu očekivati da će ih album ošamariti, istresti iz gaća i sve osim da će ih ostaviti ravnodušne u bilo kojem obliku.

Ima li neke simbolike u omotnici albuma?

Mnogo toga se može pročitati iz omotnice, nismo sjeli pa gatali to će biti tako, svako tko vidi omot ima neko svoje tumačenje. Nakon par piva čak se i kreće....

Na njemu imate čudnih, sofisticiranih tema, pojasni nam recimo pjesme "Voodooo magija" i "Život kao žilet". Prva jeste doduše ljubavna na čudan način, no druga je prilično zagonetna...

"Voodoo" je pjesma sa prvog albuma koju dugo sviramo no nije upala na "Lica s tjeralica" jer nismo bili zadovoljni kako je ispala. Sada smo ju odsvirali i upakirali onako kako smo i željeli. Da bude poruka svim ženama koje su propustile svoje prilike. A drugoj sam naziv kaže da ako si neoprezan sa životom možeš da se posječeš na mnogo gadan način i da ti ostanu mnogi ožiljci od toga.

A što znače stihovi 'na cesti s vragom/ sa tvoje desne strane/ tonete zajedno u duboki mrak' iz pjesme "Nikad dovoljno dobar"?

Svako ima svog dobrog i lošeg demona. Dobri je sa lijeve a onaj loši sa desne strane) Kada te odvuče preko ruba misli, onda ti se ne piše dobro. Sumnjaš sam u sebe i toneš sve dublje u depresiju i slične poremećaje koji ti se mogu odrazit na psihu U 6 godina rada uspjeli ste objaviti dva albuma u tempu od po 3 godine. Sjećam se da se debi radio skoro dvije sezone. Zašto tako dugi period? Ne misliš li da bi relativno mladi bendovi i izvođači na početku karijere odmah trebali šibati konjskim galopom kao što su to primjerice radili Dugme, Čorba, Film, Kazalište, Valjak, Sklonište, Buldožer, Leb i sol... koji su u prvih 5-6 godina postojanja objavili isto toliko LP ploča. A Azra još i više...

Imamo autorskog materijala da prešišamo ove nabrojane bendove (uz dužno poštovanje). Oni su ipak imali tu sreću da su mogli da se bave samo glazbom i da su fokusirani samo na to za razliku od nas koji imamo pregršt drugih topica koji nas muče i usporavaju rad. Situacija je uvrnuta do maximuma, od izdavača, urednika medijskih kuća, sponzora, svih tih ljudi koji na neki način utječu na tvoj rad. Nekada ste imali managere koji su se brinuli o svemu ostalom, a vi mogli da budete kreativni. Danas su glazbenici i producenti i manageri, i dizajneri i 100 drugih sranja koja definitivno oduzimaju vrijeme. Sa druge strane ne živimo od glazbe i zato i opstajemo, no i taj redovni segment života nam oduzima dosta vremena.

Može li se reći da je Županja grad s jačom i brojčano većom scenom od Vinkovaca? Eto, tu ste vi, pa Opća Opasnost, Colonia, znam nekolicinu demo bendova, no iz Vinkovaca osim Pogreba X skoro da ne znam više nikoga. Ili se bar momentalno ne mogu sjetiti. Ovi svi ostali su se uglavnom doselili u Zagreb. Osobno ne znam više kakav status imaju Punčke i Tričke. Neki članovi im žive u Zagrebu...

Naravno da može, Županja je od marginalnog igrača postala ne samo reginalno jak centar urbane glazbe nego i lider po nekim parametrima. Vinkovci su ostali na staroj slavi nekadašnjih bandova koji su nastali tamo. Spomenuo bih i Karambol iz Vk koji nešto radi ali isto su tako suočeni sa problemima koje svaki bend danas ima. Županja trenutno ima ono što se u sportskom žargonu kaže 'omladinski pogon'. Lijepo je vidjeti brdo klinaca kako dolaze na probe, tečaje gitare, bubnjeva i sl., a sve zahvaljujući grupi entuzijasta okupljenih oko Boomker music shopa i caffea OKAC gdje se svakodnevno odvijaju probe novih bendova... A ostao sam frapiran koliko ih mnogo ima i vjerujte da će se za mnoge od njih poput Prototypea, Sinapse, Vinyl Slanga još čuti i to vrlo brzo Uvijek miješam pojmove. Deder reci tko je od vas iz Županje, a tko iz Orašja?

Ja Orašje Bosna, svi ostali Županja. Godinama funkcioniramo na taj način.

Vratimo se na album. Kako prolazi prvi singl "Večeras ću možda svratiti do tebe"? Ne vidim ga nigdje na top-listama...

Poslali smo ga na 600 adresa, pušta možda njih 10. Sa jedne strane razumijem jer i sam radim kao glazbeni urednik i voditelj na Radio Orašju pa kad ti dnevno dođe 50 mailova od toga kako su jebeni Connectovci prdnuli na Zakintosu i sl. i više nemaš osjećaja šta i kako. Ali opet sa druge strane ipak su ti glazbeni urednici plaćeni da to urade, da poslušaju pjesmu ili album. No tolika je intertnost da je to katastrofa. Nije ni čudo da nema novih imena jer su mediji u takvom kurcu i da žive samo na žutilu. Djelom i publika ima zasluge jer je lakše biti kritičar na Youtubeu ili Facebooku nego otići na koncert novog benda. Nema toga više. Prije je bilo fora 'idemo da vidimo, ima novi band'. Lakše je ići linijom manjeg otpora i puštati tatu i kćer Kovač pa kako god to da zvučalo....

"1573" po naslovu očito aludira na Matiju Gupca i seljačku bunu. A imate i specijalnog gosta. Tko je Krme i kako je došlo do te suradnje?

Dobro si skapirao za seljačku bunu ) imaš ćevape!. Krme je vlasnik studia BU gdje smo snimali 'DVICU' i ko- producent je albuma. Inače je reper, istančanog uha i velikog smisla za produkciju. Toplo bi preporučio bendovima da mu se jave ako žele da rade u njegovom studiu jer će dobiti maximum. Inače Krmeta možete da čujete i kod Brkova u pjesmi "Tolerancija".

Aha. To je taj lik... Na albumu se pojavljuje i svirka klavira koju potpisuje Bane. Koji Bane?

Bane je prijatelj benda iz Županje, talentiran glazbenik koji nam je obojao album dionicama na klaviru.

Vječite usporedbe s nekim vedetama rocka poput Partibrejkersa, Majki, Kojota, pa i The Black Crowes i Kings Of Leon... Ide li vam to pomalo na živce?

Da, podosta, sve je to lijepo ali poslušajte malo dublje naše stvari. Daleko je to od Brejkersa. Mi radimo svoju glazbu, oni svoju. Sve su to bendovi koje volimo da slušamo ali stvaranje glazbe je sasvim drugačiji proces. Imate cover bendove koji obrađuju, ali mi radimo svoje pjesme, ogolite ih do akustične gitare i nestaće Brejkersa i postaće sasvim drugi svijet. Usporedbe su potpuno nebitne i samo stvaraju teret nekom bendu naročito na početku karijere. Razlika između žive svirke i studijskog posla... Da li možda smatraš, poput pokojnog Andrle (Branko Andrić iz Novog Sada, frontmen Imperium Of Jazz) da se r'n'r ubija u studiju, te da mu je jedino mjesto na pozornici u interakciji i feedbacku s publikom?

Živa svirka oslobađa adrenalin, a studijski rad intelekt. Strašno volimo živu svirku no sve manje se svira. Možda kada bi džabe svirali i dali još kakvu paru vlasniku kluba onda bi i svirali češće. Gdje god smo uspjeli animirati vlasnika da sviramo nismo guzicom zatvorili vrata. Neznam bend koji poput nas ima komplet binsku opremu, rasvjetu, razglas, pa čak i binu. Ali sve je to opet nedovoljno jer je živa svirka na tako mizernom nivou da se ubiješ. Sve to treba zahvaliti medijima koji nedaju prostora novim bendovima nego recikliraju stare do iznemoglosti. Nema više vica, uzbuđenja, znatiželje, volje a sve manje i ljubavi prema iskrenoj glazbi. Narod je zaglupljen. Publika u zabludi. Dosta lijena i inertnta. Koliko god nam je internet omogućio pristup glazbi toliko nas je i unazadio u kvalitativnom smislu. Studijski rad je opet nešto posebno, nama veoma drago. Živi proces, zaigranost. Bendovima koji tek počinju toplo prepručujem da što više snimaju jer tek tada vide gdje su.

Album je vani, izdavač Dancing Bear, ako se ne varam. Šta sad? Promocija, koncerti - nadam se... Kad vas se može očekivati u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu? Ima li kakvih svirki po Slavoniji? Đakovo, Slavonski Brod, Vinkovci, Požega, Našice, Vukovar...

Album ide vani bukvalno za koji dan, promocija se svodi na borbu za komadić medijskog prostora a opet apsurdno je da i oni koji rade u 'industriji' veoma tromo reagiraju. No šta je tu je. Koncerte ugovaramo, gdje god ima mjesta eto i nas. Zato i jesmo odsvirali preko 300 koncerata do sada jer nismo previše birali nego išli gdje god je to moguće. Javićemo se na vrijeme.

Zna se da od r'n'r-a ovdje malo tko živi. Kako vi preživljavate?

Davno smo skontali da prvo treba riješiti egzistenciju. Inače ne bi opstali kao bend. Prošlo je to vrijeme. Bubnjar Bule je tattoo majstor, pisac i suvlasnik sjajnog rock caffea u Županji Okac gdje se svira i stvaraju novi bendovi. Zile basista je vlasnik bine, razglasa, rasvjete pa čak i trgovine glazbenom opremom u Županji po imenu Boomker Music, Neno solo gitarista je friško diplomirani enolog, a ja se pored svirke bavim veletrgovinom audio video opreme, vodim i uređujem jutarnji program na Radio Orašju. Uglavnom dosta smo marljivi i uporni ljudi i to nam omogućuje da ne kažemo jebeš glazbu nego se naprotiv možemo kvalitetno baviti istom

Ima li nešto što bi poručio za kraj?

Ima. Poslušaj Sheitanse, zajebi Youtube i pogledaj bendove uživo. Budi svoj.

Hvala na odvojenom vremenu. I nadam se da ćemo vas što prije vidjeti na nekoj pozornici.

horvi // 31/10/2012