Postavili smo par pitanja za Sheitans-e (g. Dejana Đukića, vokal gitaru). Uživajte u svakoj riječi.

Mislite li biti bohemski glazbenici i živjeti samo od svirke, ili se bavite i drugim stvarima uz sviranje rock'n'rolla? Hobiji, posao, karijera… Gdje se vidite za 10 godina?
Ma jok, davno smo skontali da prvo kruha pa onda igara inače te nema nigdje. Svi članovi banda rade, neki stalno neki privremeno. Hobiji su razni a za 10 godina se vidim u nekom privatnom biznisu.....

Ukoliko ste financijski situirani, predstavlja li vama glazba 'samo' zabavu (!) ili imate namjeru od nje zarađivati Jeste li do izdavanja Lica s tjeralica u financijskome plusu kada se zbroje sve gaže? Glazba nam je svima "prva ljubav". Kroz nju radimo na onoj svojoj "umjetničkoj strani". U plusu ćemo biti za nekih 5 godina ako budemo išli ovim tempom. Sama činjenica da smo snimali u jednom od najboljih studija u regiji (gdje je i cijena prilagođena tome) nam ne ide u pozitivni financijski prilog. Gaža smo imali dosta ali smo više od 80% financirali vlastitim sredstvima jer kada si demo band onda moš bit sretan ako dobiješ lovu za gorivo i putarinu i neko pivo. Nismo žalili novca kada je ovaj album u pitanju jer smo htjeli da se dimi iz njega. Ne ulazim u kreativni dio nego govorim o produkcijskom dijelu.

Iako je rano govoriti, i tek ste otvorili put svojem stilu glazbe, mislite li kombinirati različite stilove u budućem izričaju? Na albumu sam primijetio da snimate i rock, r'n'r pa čak i blues melodije, jednake stilove koje koriste i Majke, te u manjoj mjeri Partibrejkersi…
Iskreno nismo glazbu pravili po nekoj šabloni "ej to treba da zvuči kao neko" nego jednostavno pravimo pjesme. Ne mudrujemo tu previše. Pjesma je pjesma i to mnogi danas zaboravljaju. Inače smo svi različito glazbeno nastrojeni a blues nam je neka zajednička žica. Ne patimo od stilova. Znamo da će nas uvijek porediti sa nekim, ne samo nas nego bilo koji drugi band. No tako mora biti. Volimo dobru melodiju i dobar riff. Sve to kad nalijepiš na neki ritam i eto ti formule.

Nakon trogodišnjeg rada i istovremenog gažiranja po ex-yu prostoru, mislite li započeti jednu veliku glazbenu turu, nastupati po ''svakom zaseoku''?
Što se nas tiče mi bi svirali uvijek i svuda. Volimo upoznavati nove gradove i nove ljude. Nažalost danas riječ turneja oslikava maksimalno 3 svirke u nizu. Idemo svuda gdje nas zovu i nigdje nismo guzicom zatvorili vrata jer volimo da sviramo uživo i često prebacimo vremenski onaj neki standardni set od sat i malo više. Mi gulimo i po 2 sata ako nas ponese a to je uglavnom svaki put:) Koliko ste dobri prognozeri, u smislu da predvidite tiražu Lica s tjeralica te popunjenost samostalnih koncerata? Ciljate li na samostalne koncerte?
Ko danas može biti ikakav prognozer? Tiražu ne moram predviđati, nju znam, pitanje je koliko će se prodati u današnje doba digitalne pismenosti. Popunjenost je imaginaran pojam. Svirali smo i pred dvoje (brojkama 2) ljudi tako da nas po tom pitanju ništa ne može iznenaditi.

Kako teku ideje u Sheitans-ima jer sve pjesme potpisujete Vi i bas Mario Vidović?
Mala ispravka. Iako sam većinu pjesama ja napisao tu je i gitarista Nenad Dujmić koji je napravio dio materijala, inače Neno je čudo na gitari. Zile (Mario Vidović) je najiskusniji igrač u bandu i svojim aranžerskim rješenjima napravi onu završnu polituru pjesme. Dosta toga nastane iz jam sessiona i tu oslobađamo svu kreativnost.

Kakvo je iskustvo snimiti album nakon dugogodišnjeg rada? Koje su najveće mane i prednosti Lica s tjeralica?
Sam proces snimanja albuma je avanturističko putovanje. Snimali smo ga u gotovo 3 godine jer smo htjeli da mi budemo zadovoljni sa svime. Nikad nemaš pojma hoćeš li imati priliku snimati drugi pa reko aj barem da prvi bude onako da budemo zadovoljni kada ga sami ubacimo u plejer. Veči dio posla smo radili u RSL studiu u Sloveniji u Novom Mestu. Definitivno studio broj 1 u našoj regiji. Baš je Zdravko Čolić bio prije nas sa svojom ekipom. No to je studio gdje možete raditi u vrhunskim uvjetima što se opreme tiče a i prateći dio je fantastičan. Od smještaja, prirode i ostalog. Dobar dio je rađni u studiu PARTYZAN u Puli kod Ive Lorencina. Prednosti? Ne ulazim u kreativni dio albuma ali snimak, produkcija, mix, mastering i prateći elementi su nešto čemu smo se maksimalno posvetili. Mastering je radio Ed Brooks iz Seattlea, radio i sa Pearl Jam. Album sam po sebi je većim dijelom konceptualan i to na osnovu nekih zapisa koje sam pronašao kod svog pokojnog cimera, prerano premilog od droge, za vrijeme studija u Puli. To me i nagnalo da napravim priču. Kada bi govorio o manama, možda bih sada neke stvari i drugačije uradili ali ti je svakako postalbumski sindrom. Što ga više slušate mislite da ste mogli bolje. Klasika.

Kako je raditi sa producentom Edijem Cukarićem?
Edi je prvenstveno sjajna osoba a tek onda najbolji producent. Takav osjećaj za mjesto i prostor u strukturi pjesme se rijetko gdje može naći. Uspio je u namjeri da nas što više moguće makne od stereotipa a da opet to bude to. Nešto naše. Iznimno veliki profesionalac koji ništa ne prepušta slučaju a opet ne guši kreativni dio. Svakako da nije bilo Edija ne bi bilo niti ovog albuma, no to je duga priča. Svakako treba spomenuti i goste na albumu. Leon Brenko iz Dogme na Fender Rhodes klaviru, Miro Kusačić iz Messcherssmitha na slide gitari u pjesmi Najgori a tu se pojavljuje i kao duet vokal, raritetno na hrvatskom jeziku. Ines Nožica na back vokalima, strašno talentirana cura iz Pule. Klinci z glazbene škole Čarobna Frula sa voditeljicom Tatianom Giorgi Crnogorčić. Valjda nisam koga preskočio.....

Zauzimate čvrsti stav pri pjevanju uživo? Smatrate li da uživate u obraćanju publici više nego od drugih glazbenika?
Ma jok. Ja uživam u onom što radim. I to mora biti iz korijena. Drugi glazbenici imaju svoj stav i rade to na svoj način.

Što ste prije saznali, da imate talent za glas ili za gitaru?
Hm, gitara je bila puuuuuno prije. Stjecajem okolnosti sam počeo i da pjevam.

Možete li usporediti ukratko bosansko-hercegovačku rock ili r'n'r scenu sa našom?
Pa vrlo je teško to porediti. U Bosni imate sjajnih bandova, talentiranih. Prednost BiH je ta što ima more glazbenih emisija na Tvu i radio postajama. Publika je gladnija svirke i nekako imam dojam da više cijeni rad nekog banda. Sa druge strane mislim da BiH bandovi manje daju značaja promociji i pratećim aktivnostima nego što je to u HR.

Hoće li r'n'r ikada umrijeti? Zbog vas se sve čini da neće.
Nema šanse. RNR je tu , nekad više nekad manje. Nažalost u današnje vrijeme manje. No sami smo si krivi za to. Nema medija, TV i radio ignoriraju rnr jer im nije ajd recimo profitabilan. Nitko ne stvara nova imena. Mediji su tupi. I onda se čudimo što turbo folk poprima oblike pandemije. Imaju više medijskog prostora, Cdi su im jefitniji. Sve im ide na ruku. A mi samo kukamo kako oni truju mladež a isto tako niko ništa ne poduzima. Daj ti care prostora urbanoj glazbi pa će se i nove generacije sve više oblikovati u tom smjeru. Mi smo samo komad slagalice koja nikako da se sklopi....

Koristite jednostavne tekstove i melodije, tipično za r'n'r, slažete li se? Mislite li takvim stilom privući širu publiku, ili je to r'n'r po svojoj prirodi?
A ponekad nas prozivaju oko "tankih" tekstova. Tita ti , pa to je roken roll. I tako ga treba konzumirati. Ono što sam imao reći rekao sam. Ako ti celofan nije dovoljno debeo onda ga sam sebi upakiraj. Kada pišem tekstove ne mislim šta će publika reći nego šta ja oću da kažem ili ispričam. Its onli roken rol.

Gdje prestaje granica underground benda i počinje 'over'ground band? Smatrate li da ste tu granicu već prošli? Ukoliko ne, kada mislite ili imate li uopće namjeru?
Pitanje je šta je danas underground band , šta je granica i šta je oveground band. Sve je relativno. Tu smo gdje jesmo a na kojoj stepenici ćemo biti nije nam bitno. Samo da ima mjesta.

Na cover-u albuma zahvaljujete boljim polovinama: jesu li one sretne učestalim gažo-probama te prate li vas po Svijetu?
Dok ne zbavimo tur bas neće nas pratiti ali svakako im kapa dole na razumijevanju. Inače ne bi mogli funkcionirati na način na koji funkcioniramo. Usklađivanje poslovnih obveza, obveza banda je naporan posao, No ako radiš ono što voliš onda je sve lakše. Potpora obitelji nam je veoma bitna i ovim putem im se zahvaljujem.
No da nismo tvrdoglavi i uporni ne bi niti uspjeli u svom naumu da objavimo ovaj album. Jer 3 godine svirati za klikere nije baš lako. Naročito ako dolazite iz provincije poput naše. No ponosni smo što smo iz Orašja i Županje i to nam daje još više elana da nadoknadimo ono što nam fali u činjenici da nismo u metropoli. Poslušajte album i dođite na neku od naših svirki. Et.

Ekipa s Terapije zahvaljuje Vam na odvojenom vremenu, svirali nam vi VIS Sheitans i Članovi joj Dejan, Mario, Nenad i Mario!

marin // 23/11/2009

PS: Postoji li bolji poziv na današnji promokoncert u Saxu, nego od samog proroka svježeg r'n'r-a. Procijenite sami ako već niste Lica s tjeralice poslušali.