Amp Rive
Priča ovog talijanskog sastava je počela prije punih šest godina, a kao i mnogi drugi, i oni su morali proći kroz dugogodišnji proces stalnih izmjena postave. Sadašnja konstalacija benda je u obliku kvinteta, a u tom obliku su snimili i svoj prvijenac "Irma Vep". Koliko je na njihov stil utjecalo to što su 2009. godine dobili priliku komponirati glazbu za čuveni Dreyerov film "Vampyr" iz 1932., a svirke po klubovima često zamjenjivali nastupima na filmskim festivalima, ostaje samo za nagađati. Ali da ovi post-rock instrumentalci proizvode jednu vrlo slikovitu glazbu je neporecivo. Na vrlo atmosferičan i ambijentalan način ovi Talijani su iz svog stila izbacili svu onu pompoznost na kakvu često nailazimo u ovom žanru, a ustupili mjesto ništa manje snažnoj suptilnoj harmoniji zvuka i ritma. Sneno ali istovremeno i razigrano, nježne gitarske melodije se pletu oko usporenih ritmova bubnjeva i basa, a distorzija ovdje služi samo za mjestimična naglašavanja čitavog komada. Normalni protok vremena ovdje popušta pod tromim udarcima bubnjeva i lebdećim, zračnim melodijama. Iz toga nastalog vremenskog proreza se izlijeva distancirana melankolija, koja se postepeno pretvara u zvučnu bujicu osjećaja, što ispod površine pričaju čitave priče. Iako nema vokala, čini se da se on uvijek negdje krije između gitara i bubnjeva - ovi Talijani pjevaju sa svojim instrumentima, a njihova je pjesma lagana i nenametna. Sve ono što za sada imaju za reći su stavili u svega šest, za post-rock ne tako dugih kompozicija. Izvan onoga što su si postavili kao svoj princip skladanja, očito nema puno prostora za odmicanja. Stoga su ove skladbe međusobno dosta slične. Međutim to ovom albumu nije, kako bi se možda očekivalo, nanijelo veću štetu. Štoviše napravilo ga je više tečnim i slušljivom, a ovih šest skladbi se doimaju kao činovi jedne velike, skrivene i tihe predstave. Pogreška bi tek nastala onda kada bi istu sliku skladbi ponovili i na svom idućem izdanju, ako ga bude. Do tada njihov soundtrack za nepostojeći film funkcionira vrlo dobro i kao samostalno djelo u kinu bez platna.
ocjena albuma [1-10]: 7
z. marković // 24/12/2012