Teško je nečemu udahnuti novi život, ubrizgati novu krv ili, ako hoćete, čak smisao za daljnje postojanje. U slučaju ovog ruskog sastava riječ je o post-rocku, tom famoznom žanru koji se čini kao da ima vampirske sposobnosti i svaki put kad se proglasi mrtvim, on iznova ustane i pohara oko sebe sve što stigne. O pitanju da li je i koliko je on doista mrtav ili živ, ovdje nećemo dalje raspravljati. Za nas je jedino važno ono da je sve ovo nastalo u početku od jednog čovjeka, ili kako to na zapadu vole menadžerski reći da bolje zvuči, one man project. Nakon tri godine provedene u skladanju i razmišljanju o vlastitoj muzici, Seva Shaposhnikov iz povijesnog ruskog gradića Yaroslavl odlučuje svoj one man project podići na višu razinu, te oformljuje četveročlani sastav. Bilo je to u prosincu 2011., znači točno prije godinu dana. Svoje viđenje instrumentalnog post-rocka i post-metala nam prezentiraju s debi albumom "Summer is you", na kome su uvrstili trinaest skladbi, a dok ovo pišemo i čitamo, pripremaju se nove.

Svoj eksperimentalno/istraživački rad su upriličili s dosta pažnje i majstorski, razgranali se na elektroniku, djent, ambient, te sve uklopili u instrumentalnu post-rock matricu. A skladbe, za razliku od onoga što nam obično donosi ovaj žanr, su skrojene na preslušavanje ugodni četverominutni prosjek. Izuzmemo li jednominutnu uvodnu "Breath", te njen pandan, predzadnju i također oko minute kratku "Breath out". Kao što smo već ustvrdili, ovi Rusi su se opredijelili na instrumentalni izražaj. U to koliko je to pametno i da li je to pametno također nećemo dalje zalaziti. Ali ćemo si dakako postaviti pitanje što nam oni to hoće reći s ovim albumom? Kad već nemamo nikakvih tekstova koje bi u nedostatku drugog posla mogli raščlanjivati do besvijesti, prinuđeni smo slušati što nam to govore njihovi instrumenti, a pored toga što su se dokazali kao vrsni glazbenici, toga je malo. Iako se radi o izvrsno izgrađenim kompozicijama s puno ritma i melodičnosti, nekakvih dubinskih osjećaja nema. To da li su oni to tako htjeli ili ne, ne možemo ni znati, ali se ne možemo oteti utisku da su se autori ovog albuma više koncentrirali na svoja sviračka umijeća, a manje na ono što žele s time reći. Ako imaju što za reći.

Ovako smo dobili dinamične i vrhunski producirane skladbe, s puno distorzije, prostranih synth-dionica i smirenih ambijentalnih pasaža, ali bez karaktera i identiteta. A znamo da je u post-rocku to najbitnije, ako ne i glavno. Jednostavno, skladbe ovih Rusa i pored naše velike mašte s ničim ne asociraju. Teško je se za njih uspjeti vezati, a lako ih je zaboraviti u moru sličnih. Istina je da Neko Nine "znaju znanje" kako spojiti više različitih elemenata, nabiti to sve energijom i isporučiti lako slušljiv i nedosadan cjelokupni rezultat. Za izdvojiti su lijepe melankoličnosti skladbi "What can you feel when the day dies" i "Birds come home", te "Summer is you" sa svojim bučnim gitarama i meditativnim "brejkovima". Ali tu je već i kraj priče o njima. "Summer is you" im je tek prvi album, idući slijedi. Mogućnost poboljšanja nije isključena, predispozicije su tu. Nadajmo se da ćemo na ovaj njihov prvijenac gledati kao na jedno od lošijih izdanja, koje su slijedila bolja.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 15/12/2012