Sve je veliko, nadmoćno i vrlo precizno. I zaista, sve ukazuje na to da su post-rock veterani iz srbijanskog benda Ana Never trenutačno u klimaksu svojega stvaranja. Vjerojatno su samo još rijetki očekivali takav jedan povratak "na velika vrata" ovog subotičkog sastava. Godinama se za njih nije ništa čulo, a njegovi članovi su se raspršili po raznim drugim projektima. Od kojih je jedan i Wooden Ambulance bubnjara Gorana Grubišića, čiji je bend nedavno iznenadio s izvrsnim debitantskim albumom. Svoj prvi uradak ovaj danas peteročlani sastav je kao remasteriranu verziju dvije godine starijeg originala objavio 2008. za Franjićev Slušaj najglasnije, da bi se ponovno pojavili ove godine s novim albumom pod pokroviteljstvom Fluttery Recordsa.

Ha! Ha! Možemo samo zamisliti iznenađenje kad su u ovoj multi-nacionalnoj izdavačkoj kući po prvi put preslušali ovaj album! Vjerojatno ni ne sluteći da pred sobom imaju jednu od, ako ne i najbolju post-rock mašineriju s ovih prostora, a oficijalni izlazak albuma "Small Years", zakazan za 2. studeni vjerojatno očekuju s nestrpljenjem kao i sami fanovi ovog benda. Ali radovati se ovom albumu mogu i svi oni koji ne mare za isprazne floskule poput "post-rock je mrtav" i slično. Baš kao i na svom prvom albumu, ali ovdje još puno snažnije, ovi Subotičani sloj po sloj izgrađuju orgiju tonalnih sitnica i grandioznog emotivnog pražnjenja. U svega četiri kompozicije, od kojih su tri iznimno duge, dečki iz Ane Never sigurnim koracima i iskusnim pokretima odvode u svoj zvučni svijet ispunjen velikim i onim malim osjećajima. Svi su pozvani. Bez obzira voljeli li duge instrumentalne komade ili ne. To su svojevrsne simfonije, čija osnova je harmonična igra dvaju gitara, basa, bubnjeva i klavijature i s kojima se smiju u oči bezbroj puta proklamiranoj smrti svog žanra, ali i crnilu ovog svijeta. Album "Small Years" je od početka do kraja prožet nesalomljivom pozitivom, koja se međuostalom odrazuje i u samim nazivima njegovih skladbi; "Future Wife", "Half Way", "Georgeus One" i "To Live For". Ovi dečki su očito našli ono nešto za što je vrijedno živjeti, radovati se i plakati, pa su to isto prenijeli i na svoj novi album.

Epsko, monolitno, tiho i skriveno, svijet u slobodnom padu, ali i uzlet do neslućenih visina - sve su to dijelovi prvenstveno ovih preko dvadeset minuta dugih kompozicija kao što su uvodna "Future Wife" i završna "To Live For". Ovi Subotičani ne mare puno za vrijeme niti imaju straha da bi možda ispali dosadni, već sigurno i strpljivo slažu svoje zvučne mozaike u kojima sve štima i sve je na svom mjestu. Svaki pojedinačni ton, ritam, instrument imaju svoje značenje i dio su nečega savršenog, većeg. Hrabrosti za duga ponavljanja im ne manjka, kao i za spora povećanja, da bi na posljetku sve eksplodiralo u opojnim i monumentalnim melodičnim izbojima. Varljivo dovode svoje skladbe do skoro potpunog utihnuća, gdje se može pomisliti da je već kraj, samo da bi otpočeli novi, dugi crescendo. Naravno, nije to nešto novo. Na takve "uspone i padove" smo već naviknuli u ovom žanru. No razina emocija i skladateljske rafiniranosti koja je ovdje tako pažljivo ugrađena uklanja svaku dvojbu o kvaliteti ovog materijala, a kontingent imaginarnih slika koji pri tome maršira kroz divlji vrt uma je zaista golem. Puno nuspojava prati slušanje ovog moderno-baroknog zvučnog djela, ali ni jedna nije negativna. Štoviše, preporučuje se u velikim dozama i što glasnije, najglasnije.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 17/10/2012