Preslušali smo posljednjih dana za Vas nekoliko novih albuma tzv. "provjerenih" i mainstream imena. Prvi na redu nam je PAUL WELLER sa svojim novim albumom "As is Now" kojeg sva svjetska kritika hvali u nebesa a i mi smo bili oduševeljeni prvim singleom "From the Floorboards Up" gdje Weller zvuči kao David Thomas i njegov Pere Ubu. Na albumu ima još pravih bisera tipa "Come on let's go" ali i puno praznog hoda. Ipak ostajem pri tome da je "Wild Wood" ostao njegov najbolji solo-album (5).

NEIL YOUNG pak nam je ponudio završni dio svoje Harvest trilogije u obliku albuma "PRAIRIE WIND" koji nije izdaleka dobar kao "Harvest Moon" a kamoli "Harvest" i nema bisera kao "From Hank to Hendrix" ili "Needle and the Damage Done", ali Neil Young bez Crazy Horsea je jednostavno prava glazbena kulisa za ovo kasno bablje ljeto a "Prairie Wind" je dobar poticaj da iz naftalina izvučete jedan od njegovih prekrasnih albuma kao na pr. "On the Beach" (6). SHERYL CROW je s "Wildflower" snimila, kak sama veli, svoj "Harvest". Ovo je njezin apsolutno najbolji uradak do sada a paralele s Neil Youngom, Fleetwood Mac i Aimee Mann su svakako na mjestu. Pravi američki songwriter album (7).

Dok su nam najgori album kojeg se dotičemo u ovom tekstu servirali SIMPLE MINDS sa svojim "Black & White 050505" gdje su reciklirali same sebe iz svoje stadionske "Once upon a Time" faze (3), ono najbolje u ovom brzinskom preplivavanju mainstream voda su nam ponudili (uz odličnu Sinead 'o Connor koja je već imala na ovim stranicama svoju zasebnu recenziju) THE ROLLING STONES sa "A Bigger Bang". Svih onih priča kak im je tio najbolji album od "Tattoo You" naslušali smo se u zadnjih 20 godina mnogo puta, ali ovaj put to stvarno odgovara istini.
Nek misli ko kaj hoće ali ovaj album Stonesa je prvi album nakon "Steel Wheels" koji sam preslušal bezbroj puta i koji ima bar 10 odličnih stvari i gdje su se Jagger i Richards vratili onim bitnim stvarima a to su dobra pjesma i prirodni "zaštićeni" zvuk Stonesa. (8).

le figuar de kranque // 27/10/2005