Ako bi morao po nazivu benda i naslovu albuma prosuditi o čemu se ovdje radi, odabrao bi neku žesticu tipa crossover meets heavy metal s primjesama country-a. Na spotu za singl četvorica do petorica istetoviranih i čupavih rednecks-a tresu uredno feniranim frizurama i prže razne rifove, a manekenke u badićima se prešetavaju po pozornici kraj njih i mame ih svojim pokretima. Uh, kako bi se gadno prevario.

Nadam se da mi Troy Mighty (ako mu je to pravo ime, ne znam zašto je uzimao pseudonim kao bend) ovakav sud neće uzeti za zlo. Naime, Troy je većim dijelom sam DEAD WESTERN, a tu i tamo mu pomogne poneki prijatelj na violini, basu, udaraljkama ili orguljama. To odmah i mijenja sve na stvari. Troy većim dijelom svira gitaru, akustičnu, a tu i tamo se potkrade i poneki drugi zvuk u pjesmi, koji ponekad nalikuje i na špageti vestern podlogu, a koja me opet podsjetila na nekadašnje 4AD uzdanice TARNATION (Courageous Eyes). Troy ima i vrlo zanimljiv glas. Nešto između Antonya Hegarty-a i Tim Buckley-a al ko da je još prošao kroz neke raznorazne modulacije, pa u većini slučajeva zvuči ko "walkman kad su mu baterije već slabe".

Taj vokal je ujedno i ono što ovaj bend/projekt čini unikatnim i jedinstvenim. Svojim vokalom ove mračne balade čini gotovo savršenim uspavankama za odrasle. Za odrasle su i textovi o kojima pjeva. Tako uz dječji zbor u Not Really Here At All on poziva vojne velesile da bace svoje oružje u smeće, dok u A Song to Calm the Minds pjeva o miru. U Father Ain't A Man o kompliciranom odnosu oca i sina, a u The Old Men Go o prolaznosti života. The Killers je posvećena, pogađate, bendu The Killers...

Uglavnom, "Suckle at the Supple Teats of Time" je zanimljiv album, koji nije za svakodnevnu upotrebu, al na pravom mjestu i u pravo vrijeme može dati puno više nego što se očekuje. Možda će to biti u Zaboku u subotu, 26/06...

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 25/06/2010