Švedski duo, Maria Lindén i Fredrik Balck, svojim glazbenim izričajem kao da su izmišljeni za Bella Union, odnosno raniji 4AD. Klasični shoegaze s vokalom koji lebdi iznad melankoličnih melodija, ne nudi ništa novo na sceni, al veseli svakog štovatelja tog glazbenog pravca.

U prve dvije pjesme (Winter Beats, Hearts), sve nešto šušti i krči skoro do kraja druge pjesme kada se zvuk pročisti i takav prelazi u pjesmu Wired, koja jedina odskače od ostatka materijala, svojim bržim tempom i skoro pop zvukom. Na I Kill Your Love, Baby, koja započinje s otkucajima srca, vraćaju se svojem sporijem i mutnijem synth zvuku, koji u ovom slučaju dodiruje sfere COCTEAU TWINSa. Cancer se polagano rola u MAZZY STAR atmosferi kako bi se u pola pjesme uključili bubnjevi i zaključili pjesmu u velikom stilu. Osim ove dvije, Pulse i Load Your Eyes čine središnji dio koji protiče u polaganijoj atmosferi.

Završni dio pripada opet "bržim" pjesmama, popičnoj Empty Bottles i MBV-ovskoj No Way Outro, no čini se kako je nakon četrdeset minuta prilično dobrog shoegazea nešto nedorečeno ostalo u zraku. Ipak, i uz sve predvidivosti i očekivanosti ovo je album koji ne treba odbaciti. Za kraj sam ostavio jednu zanimljivost, koja govori da Maria sklada, Fredrik piše textove, dok ih Maria opet pjeva. Prilično neuobičajeno, zar ne!?

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 23/09/2011

PS: Obavezno slušati: I Kill Your Love, Baby; Winter Beats