Lanterns on the lake na svojem su trećem ukazanju napravili skoro pa savršen album, prepun atmosfere, koju svakiput dočaravaju na drugačiji način. A sve to ne bi bilo moguće da iznad svih tih podloga ne lebdi predivan vokal Hazel Wilde, koji konačno zvuči neopterećeno i svoje, iako još ponekad skrene prema usporedbama sa Siouxsie (Of Dust & Matter).



U I'll Stall Them su nam servirali trubu, s kojom u ovom slučaju zadiru pomalo u područje Tindersticksa. Faultlines je balada, koja je ujedno, pomalo netipično, odabrana za prvi singl, no svojom rolajućom klavirskom dionicom to i zaslužuje. Through Cellar Door, kao drugi singl potpuna je suprotnost prvom. Iako počinje mirno, vrlo brzo se razbuktava moćnom gitarom i zanimljivom bubnjarskom dionicom, a u središnjem dijelu podsjeća na Puressence.

Da ne bi sve ostalo na gitarama i klavijaturama, ubacili su i dašak elektronike, pa se može reći da Stepping Down krči put prema nečem novom u njihovom radu, i može se reći da se bend, nakon svih nedaća koje su ih kršile tijekom godina, polako, ali sigurno pretvara u uzdanicu Bella Union zvuka, a očekujem da će to i potvrditi ovim i sljedećim albumom.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 21/12/2015