Francuski rock-metal bend u sastavu Philip Jr. Baron (vokal), Thomas Monica (gitara, elektronika), Paul - Emile Touchard (gitara), Patricio Touchard (bas) i Danilo Touchard (bubnjevi) startao je sa radom 2006. u Besanconu, te je iduće godine realizirao EP "2k6". U biografiji nisu naveli ama baš ništa osobito vezano uz debi album "Looted Passion" (2008), osim da ga je producirao Stephane Buriez (radio sa Loudblast, Tagada Jones, Darkness Dynamite...), kao niti o daljnjem tijeku karijere, tako da se o nekim relevantnijim podacima samo može nagađati. Isto tako se može pretpostavljati da su Paul - Emile, Patricio i Danilo ako ne braća, onda barem vjerojatno u rodbinskim vezama. Teško je povjerovati da troje glazbenika s istim prezimenom u bendu nemaju nekakvo srodstvo i da se može naći onako raritetan slučaj poput tri Taylora (Duran Duran) koji nisu u nikakvim rodbinskim vezama.

Ovo im je drugi zvanični album za kojega su malo pobrkani podaci. Na cd-u stoji 2010. godina, a na njihovoj facebook stranici je navedeno da je objavljen 3.II 2011., pa tko bi ga sad znao... Uglavnom, ovdje je riječ o veoma komercijalno orijentiranom materijalu koji je od svačega malo pokupio šta se tiče utjecaja i žanrova, te šeta od mainstreama do alternative. Stilski prepliće mekši oblik metala s jasnim težištem u alternativnom rocku koji je naglašen elektronskim efektima, harmonijama i melodijama synthova, mada se tu može pronaći i ponešto elemenata nu-metala, gothica i industriala koji su komplementarno utkani blagim progressive konotacijama. Njihov najkraći opis kojeg su sami dali glasi: rock - electro - metal.

Gitare su distorzirane uglavnom klasičnim metal riffovima, zavidnim tehničkim znanjem i povremenim catchy solo izletima, basovi masno i debelo naglašeni, pa im je u tom pogledu struktura žičanog zvuka dobro korespondirana na kompaktnost. Bubnjevi zvuče kao ritam mašina (dosta plastičnog efekta pedale), klavijature i elektronika većinom drže onu pozadinsku infrastrukturu, a vokal Philip Jr. Barona doslovce varira od grčevitog metalca sklonog growlingu, sve do senzibilnih gothic dionica koje podsjećaju na Villie Valoa (Him) i Wayne Husseya (The Mission). U pojedinim skladbama Crossingate pokazuju visoki kompozitorski progressive pristup, recimo u vrlo brzim "Cherry trees path" i "Friendship avenue" koje su protkali sa cijelim nizom različitih elemenata sa središnjicom koja je posve laganog tempa i sadrži odlično sampliran efekt gudačkog orkestra u spoju sa bendom koji se iznenada pretvara u sympho-rock nalik na stari Yes. Za razliku od klasičnih progressive-rock bendova, Crossingate imaju vrlo kratke i radiofonične pjesme u trajanju između 3 i 4 minute, te su ih evidentno 'napucali' u mainstream smjeru. To jest, u svakoj pjesmi su dali 'za svakog ponešto', pa im tako u većini slučajeva kompozicije počinju sa nekim zavodljivim riffovima koji bi trebali 'upecati' potencijalni auditorij već na prvo slušanje, a kako dalje razvijaju skladbu, tako sve malo nešto dodaju (malo thrasha, industriala, alternativnog rocka, gothica...), te u aranžmanskom spletu sa breakovima spajaju sasvim solidan sadržaj kojeg povremeno obogate sa zborskim arena-rock arijama ("Love city"). Nekako najbogatija se čini posljednja "Where snowflakes fall" gdje si je čitav bend dao oduška i napravio vrlo dobar progressive instrumental u skladu sa suvremenim načelima žanra gdje su svoju posebnu ulogu dobile bogate orkestracije klavijatura i gitarske solaže.

Od hitova najviše autorske koncentracije zasigurno je stacionirano na uvodnu "High point" sa refrenom 'give me your fire my girlfriend, give me your love and longer I can't live...", a u njoj frontmen Baron čak u dva navrata nakratko uskoči i u hip-hop. Možda su što se tiče koncerata više pažnje posvetili žestokoj "Bitches street" u kojoj se čak mogu osjetiti i neki metalcore segmenti, te simpatičnoj "District of consciousness" kojoj je najveći komercijalni efekt veoma pjevan refren. Pravi radiofriendly pogodak je lagana "Road 14" sa mekanim gain gitarama i minimalističkom dinamikom potkrijepljenom harmonijama nalik na starinski hammond u kojoj Crossingate djeluje posve drugačije od ostatka materijala.

Album zvuči veoma suvremeno poput mnogih američkih relativno novijih bendova s blagim emo predznacima i ako će biti uporni, sa dobro usklađenim marketinškim potezima mogli bi zakucati i na USA tržište. To je roba koja tamo ima najveći export-import.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/08/2011