Francuski progressive-metal sastav Syrens Call iz Lillea postoji od 1997. i uz neke sitne izmjene funkcionira u postavi Soraya Hostens (vokal), Sebastien Paul (bubnjevi), Eric Serre (bas), Frank Manier (klavijature), te Thibaut Coisne i Stephane Thuriot (gitare). Prva dva albuma "Fantasea" (2000) i "Emoceans" (2004) snimili su sa Valerie Paul na vodećem vokalu, a onda je 2005. zamjenjena stalnom pjevačicom Sorayom Hostens za koju tvrde da im je donijela novu dimenziju u izrazu. Uz prilično dugačku pauzu u kojoj su jedino objavili EP "Against Wind And Tide" (2006, Brennus/ Socadisc) na kojoj se nalazio cover Depeche Mode "Enjoy the silence" i živi DVD album "Live From The Abyss" (2008, Thundering Records/ Pervade Productions), svoj treći album "Raging Waters" objavljuju ujesen 2010. Ne vjerujem da album ima neke poveznice sa romanom Devyn Quinna koji ima isto ime kao i bend - "Siren's call" u kojem glavni lik Kenneth Randall pokušava napraviti samoubojstvo bacivši se u 'bijesnu vodu' (raging waters) olujnog oceana nakon gubitka supruge i sina. Interesantno, ali fabula romana je vrlo bliska nekom konceptu ovog albuma. Nakon što se bacio u ocean, spašava ga sirena Tessa, a jedina stvar koja mu može povratiti život jest njen magičan poljubac.

Gledajući naslove pjesama i tekstove ovog albuma, protežu se neke sličnosti sa romanom u pogledu emocija, romantike, mistike i snažnih promjena iz mrakova u svijetlo, ali može biti da se to meni tako učinilo budući da sam ga nedavno pročitao. Osim toga, roman je objavljen svega nekoliko mjeseci prije albuma, pa sad... tko zna.

A što se tiče albuma, njegova glazba se može učiniti prilično slatkastom i plitkom inačicom Nightwish i Within Temptations, no on sadrži daleko više kredibiliteta nego li bi se to moglo zaključiti nakon prve dvije uvodne pjesme "Hang on to life" i "I'm your only love" koje su očito pripremljene za eventualna radijska singl emitiranja. Hitoidne melodije, plesni tempovi i relativno klasični komercijalni power-metal aranžmani sa vrlo zavodljivim gitarskim riffovima i sympho-shemama klavijatura, te emotivno nabijeni tekstovi su glavna udica u njima. Malčice čak i pompozno ovo sve djeluje za početak albuma, no skladbe koje dolaze kasnije sve više i više naglašavaju monumentalnost i slojevite aranžmane u kojima se bend pokazuje na veoma visokom kreativnom nivou. To osobito vrijedi za uvodni dio pjesme "Ashes of destiny" kojom dominira gradacijska dinamika u trajanju od 1.20, no onaj pjevani dio je nekako preblag u odnosu na neku imaginaciju koja se očekuje nakon uvodnika. Čini se da je tu moglo biti više vokalne žestine od Soraye koja inače ima veoma pritajen i suviše nježan glas nalik na standardne pop pjevačice kakve se viđaju na Euroviziji. Daleko bolji dio albuma su instrumentalizacije bilo da je riječ o laganijim skladbama poput "Cruel love" u kojoj se osjeti i dašak Pink Floyd ili možda čak i ponajbolja "Perfidious paradise" gdje progressive aranžman izbija u prvi plan sa vrlo dobrom igrom klavijatura i zborskim pratećim vokalima. Jedan od većih dometa jest instrumental "Relapse" sa specifičnim starinskim bojama gitara i klavijatura nalik na klasični sympho-rock 70-ih. Međutim, stiče se dojam da je sve to moglo malčice biti pojačano i komplementarnije produkcijski riješeno jer je očito da bend ima veoma snažne i sposobne muzičare. Dobar dio čvršćeg utiska kvari sterilan zvuk plastičnih bubnjeva koji su producirani tako da zvuče kao ritam mašina, pa se nakon izvjesnog vremena stiče utisak kao da na albumu ima nekih ponavljajućih detalja, kao i vrlo sličnih pjesama koje se jedino razlikuju po emotivnoj crti.

Očito je da bend može napraviti puno više, ali ovdje se stiče utisak da talent nije gurao do krajnih granica. Srećom, na samom kraju dolazi jedno posvemašno oslobađanje u obliku 13 minuta dugačke "The dance of the light" gdje su se upustili u slojevite strukture sa različitim atmosferama, finim simfonijskim melodijama i tekstovima, te iznenađujućom dionicom muškog vokala koji zagrowla poput opakog death-metalca. Tu pokazuju da su spremni otići mnogo dalje, pa vrijedi očekivati njihov naredni rad za kojeg im valjda neće biti potrebno 5-6 godina studijske pauze.

Naslovi: 1.Hang on to life, 2.I'm your only one, 3.Ashes of destiny, 4.Cruel love, 5.Perfidious paradise, 6.Never come back home, 7.Desecrated past, 8.One bloody kiss, 9.Relapse (instr.), 10.The dance of light

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/08/2011