Francuski death/ thrash-metal kvintet iz Nice oglasio se drugim albumom kojeg su nam dostavili s godinu i pol zakašnjenja (objavljen je koncem 2009), ali za dobre stvari nikada nije kasno.

Biografija kaže da su nastali 2003. nakon što su gitarist Gil i frontmen Fredd završili svoje role u znanim bendovima Kragens i Sideblast. Gil je u međuvremenu svirao još u sastavu Medusa s kojim je snimio dva albuma, a onda je iz te postave uzeo basistu Errola, te je sa pridruženim bubnjarem Johnom snimljen prvi demo "Of Hate" koji je bio heavy/thrash orijentacije. Peti član Tay došao je nakon prvog EP-ija "All Comes To An End", pa su u daleko čvršćoj formaciji prionuli na tehnički potkovan stil koji je bio miks thrasha i švedskog deatha koji je kapitaliziran na debi albumu "Not In Vain" 2008. Prilagodbe na novi stil okarakterizirane su kao splet Pantere, Soilwork i All That Remains utjecaja.

Ovaj drugi album pokušaj je da bend stvori vlastiti prepoznatljiv zvuk, mada je to danas vrlo teško s obzirom da im mahom svi govore kako nalikuju na Devil Driver, In Flames, Lamb Of God i Chimaira. Album je miksao i masterirao Daniel Bergstrand (Meshuggah, Behemoth, Strapping Young Lad, In Flames...) koji im je katalizirao i pročistio zvuk na veoma kompaktne sekvence. Čitav album funkcionira kao jedna skoro neprekinuta linija gdje se neprestano izmjenjuju tehničke gitarske sprege s čestim math/metalcore elementima i naglašenim riffovima, ali su Xtrunk na svu sreću spram čitave one gomile tehnički potkovanih bendova usredotočeni na pjesmu i konkretnost, a ne na besomučno takmičenje tko će odsvirati što bržu i zapetljaniju dionicu. Pjesme im protežu mnoge sintagme raznih faza od ranog NWOTBHM, thrasha, speeda i klasičnog deatha sa catchy solažama sve do suvremenih metoda spajanja novijih stilzacija u homogenu strukturu koja veoma britko i poprilično čisto funkcionira. Vokali su dosta raznoliki sa širokim opsegom (nema nikakvih nu-metal silovanja), a tempovi su uglavnom u nekom, relativno rečeno, 'srednjem' vrtlogu s akcentom ka mjestimičnim brzancima. Upravo zbog ravnomjernih ritmova, te tehničke superiornosti i pomanjkanja nečega što bi mirisalo na laganicu ili baladu, album se doima linearno kao da su jednu te istu fintu iskoristili u svih 11 pjesama. Eksperimenta i hrabrijih inovacijskih sklonosti ne bi im škodilo jer ovo sve što su prezentirali već smo odavno čuli na bezbroj ranijih thrash/death albuma. Međutim nikako se ne može opovrgnuti da ovo nije uzbudljivo djelo. Tekstovi su inteligentni (svi su na engleskom jeziku), prožeti socijalnim, psihičkim, a ponajviše degeneričnim temama koje prikazuju pokvarenost suvremenog društva, tako da se u cjelini gledano "Full Confession" potpuno prilagodio trendu suvremenih metal načela. Jedina boljka u svemu ovome jest što se bend kao takav ne izdiže iznad nekog prosjeka od gomile sličnih izvođača. Neka njihova osobnost i neka posebnost im uistinu ne bi bila na odmet. Tehnički su definitivno sazreli, a sad samo još da porade na nečem specifičnom i vlastitom što će ih odvojiti od ostatka scene...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/04/2011