Ne znam kako kome, ali meni kad se samo spomene Cannibal Corpse ne može se oteti prasak smijeha. Jer ja te čuvene legende nikada nisam mogao shvatiti ozbiljno, kao niti bendove koji su išli tim stopama. Sve je to vrlo smiješno i degutantno što se tiče tema, a sličnu furku znaju ponuditi i black-metal bendovi koji ne znaju na koju bi se foru istaknuli, pa ispredaju priče o nekrofiliji, jebanju koza i sve živine s rogovima, razbijanju svetog grala, perverzijama na oltaru i kojekavim nastranostima o silovanju, ubojstvima i skrnavljenju svih mogućih tekovina samo da bi si priuštili epitet što otkačenijeg, misterioznijeg i moralno nepoćudnijeg benda.

Francuski Fleshdoll iz Toulousea nisu niti malo odskočili od te scenografije mada nisu toliko krvnički, nekrofilski i perverzno orijentirani. Počeli su raditi 2001., prvi album "[W.O.A.R.G]" su objavili 2005. i ponosito uzdižu činjenicu da su prvi death-metal bend koji je svirao u Casablanci (Maroku) sa Kreatorom, Antevirus i Moonspell. "Animal Factory" im je drugi album objavljen pred kraj 2010. i kao takav apsolutno neće niti malo prodrmati kardiogram ljubitelja deatha. Njihov vokal je neopisivo smješan kao da je lik iz Muppet Show koji se trudi zaplašiti puritance, a tekstovi su toliko bezazleni da o njima niti ne vrijedi govoriti. Evo samo nekih naslova pjesama - 'niti jedna životinja nije tako okrutna', 'ugrizao me obožavatelj', 'iskopaj si grob u pijesku', 'slatka apokalipsa'... Glazbeni dio im je standardan death s elementima thrasha koji je čak i solidno odrađen i vrlo dobro produciran s kompaktnom svirkom, ali sve skupa je toliko smiješno da uopće ne postoji nikakva određena perspektiva ovog benda osim da budu zabavljači otprilike na razini Belphegor kojeg neki smatraju smrtno ozbiljno.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 30/03/2011