Evo i starih njemačkih thrash-metal legendi s novim, 11. albumom po redu. Nema veze da li im je najbolji u karijeri, ali je zasigurno jedan od vrhunaca ovogodišnje thrash produkcije.

Nevjerojatno je da ovi sad već ostarjeli momci još uvijek praše opaki thrash-metal kao da imaju nekih 25 godina. I to s kakvom snagom!!!

Nije da se noviji thrash-metal bendovi mogu sakriti pred ovim Njemcima, ali da će ovako opako i kvalitetno zvučati kada dođu u 50-te godine života, u to već treba sumnjati. Ova je trojka objavila nakon tri godine zatišja svoj novi album koji jednostavno razara u svim pravcima.

Voljeli vi thrash ili ne, ovo je nevjerojatan album sa 50 minuta pravog urnebesa kako se uživa u metalu (a i njemačkoj pivi). Zvuk doslovce trešti od energije i prosto je zastrašujuće pomisliti da ovakav furiozan zvuk dolazi samo od basa Marcel 'Schmier' Scirmera, bubnjeva novopridošlog Vaavera (Wawrzyniec Dramowicz) i gitare Mika Sifringera koji samo praši riffove uz tek poneku nadosnimljenu solo dionicu. Još k tome kad se doda da su Destruction bend iz onog prvog vala njemačkog thrasha (Sodom i Kreator), slika može biti potpuna.

Prve tri pjesme su najbolje. "The prize" je pravi povratak u 80-te sa starim i nadrkanim, ljutim i bijesnim stilom kada se nije znalo da li sviraju punk, metal, punk-hardcore ili punk-metal, ali kako god, ostavlja bez daha na račun nevjerojatne agresije. "Hate is my fuel" i "Armageddonizer" su hitčine stila, a nakon toga će se stari fanovi prisjetiti kako je zvjerski opako zvučao njihov debi "Infernal Overkill" iz 1985. preko četvrte pjesme "Devil's advocate". Sve do posljednje skladbe "Sheep of regime" ne jenjava urnebesan tempo koji se tek mjestimično mjenja, te je naprosto nevjerojatno da jedan klasičan thrash-metal album može zadržati svu pozornost i koncentraciju slušatelja na osnovu njegove brzine i mahom vrlo jednostavnih pjesama kakvih ste se naslušali od prve Metallice do recimo posljednjih albuma Testament, Kreator i Death Angel. Aranžmani su dinamični, energija je agresivna, sve pjesme su melodične, te je još jedna nevjerojatna stvar ovdje prisutna, a to je da bend apsolutno ne zapada u nikakve repeticije što je još jedan plus više.

Osim što ova mala ekipa već čitavo desetljeće uživa u svojem novom životu (diskografski su bili neaktivni od 1990. do 2000.), potpuno potvrđuje onu tezu 'što stariji, to bolji'. Ovo je album zbog kojeg uistinu vrijedi biti zaljubljen u thrash. Jednostavno, brzo, bez ikakvih zavrzlama i kompleksnih petljanja u aranžmanima. Čista snaga koja udara.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/04/2011