Velški post-hardcore četverac iz Cardiffa ovim trećim, a i relativno uspješnim albumom (UK no.67) može se priključiti onoj lokalno-regionalnoj suiti koja u žestokim sferama pokušavaju slijediti najpopularnije Velšane Bullet For My Valentine. Ide im, ajde, mladi su, zgodni dečkići, ime su uzeli prema Hammock pjesmi "Holding your absence" i dostatno su 'emo' što naravno uvijek pali. Imali su nekoliko promjena postave od osnutka 2015., interesantno danas nema nikoga od originalnih članova okupljenih iz bendova Parting Gift, Loathe i James And The Cold Gun jer su redom napuštali sastav, tako da su najstariji po stažu bubnjar Ashley Green, te frontmen i klavijaturist Lucas Woodland koji je došao iz Falling With Style kasnije dovukavši kolege Scott Careya (gitara) i Benjamina Elliota (bas). Zanimljiva stvar s ovim albumom jest da osim što zaokružuje trilogiju ima 4 singla "A crooked melody", "False dawn", "Honey moon" i "Scissors", međutim za video je odabrana pjesma "Her wings" koja nije singl. Hm, čudan potez… Elem, ovdje je u fokusu životna priča, slagalica takoreći od kolijevke do groba, ona koja nikad nije u potpunosti ispričana jer ljudi često mnoge stvari prešućuju, zanemare ili jednostavno zaboravljaju od najljepših euforija, ljubavi pa sve do najdubljeg očaja i depresije. Simbolično nazvan 'plemenita umjetnost samouništenja' stoga govori o tome da je svaka osoba nedovršeno umjetničko djelo s novim značenjima i kvalitetama koje čekaju da budu otkrivene u samousavršavanju kroz niz poetskih metafora uključujući i japansku lončarsku umjetnost Kintsugi (popravljanje slomljene keramike impregnirajući je zlatom) motivirajući razboritost o tome kako ljudske nesavršenosti ustvari čine čovjeka onakvim kakav jeste. Album otvara malodušna "Head prison blues" iz rakursa slomljene osobe koja se osjeća da živi u zatvoru zbog vlastite nesigurnosti i psihičkih problema, a snažan ritam daje adekvatan šlih čitavom albumu s nekim novim elementima, primjerice u "False dawn", brutalnoj defetističkoj drami koja raspreda o strahu od neuspjeha da nikada nećete postići ništa vrijedno u životu nastavivši s oštrim škarama intenzivno najteže pjesme "Scissors" odgovarajući na beznađe s tračkom odlučnosti da bi se stvari ipak mogle preokrenuti. O krizama i mentalnim stanjima zbori "Death, nonetheless", beznačaju života i smrti, svejedno, da bi se u poetski najmračnijem komadu, spomenutoj "Her wings" prikladno album spustio na najnižu nišu života



Kao suprotnost iskače prozračna rock balada "These new dreams" umjerenog tempa s grižnjom savjesti što je frontmen Woodland imao mračne, tmurne i suicidalne misli pokušavajući pronaći novu motivaciju za građenje i uređivanje života dalje jezdivši kroz ranjivu "Liminal" s gordim refrenom i tematskom tendencijom usred kompromisa samodestrukcije i samopoboljšanja. Vrhunska kulminacija je završna "The angel in the marble" od 6 minuta uvodne antiteze "Head prison blues" shvativši da teška vremena donose neosporiva iskustva prikazana uzbudljivom pozitivnošću odgonetavanja samog sebe.

Moćan zvuk i stil ove skoro pa stadionske terapije konceptualno maksimalizira filmsku tugu koja je oblikovana na najvećim životnim pogreškama, a bendu donosi veliki zalog budućnosti, trijumfalni kojeg možda više neće moći dosegnuti. Ne treba se čuditi ako bend ubrzo ispliva do visokog rejtinga spomenutih Bullet For My Valentine.

Naslovi: 1.Head prison blues, 2.A crooked melody, 3.False dawn, 4. Scissors, 5.Honey moon, 6.Death, nonetheless, 7.Her wings, 8.These new dreams, 9.Liminal, 10.The angel in the marble

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 20/09/2023